Intervju s fra Domagojem Šimićem: Framaši, budite autentični nositelji franjevačke karizme!

Fds

Fra Domagoj Šimić je područni, a odnedavno i nacionalni duhovni asistent Frame. Fra Domagoj bio je župni vikar u župi Svetoga Duha u Novoj Biloj od ljeta 2011. do ljeta 2012. godine. Trenutno živi i djeluje u samostanu na Petrićevcu u Banja Luci, gdje obnaša službu samostanskog vikara. Oni koji bolje poznaju fra Domagoja znat će da unatoč tome što gotovo nema slobodnog vremena, uvijek će ga pronaći za ljude i aktivnosti kojima je posvećen. S nama je podijelio svoja razmišljanja o mladima i društvu danas.

Kakva su Vaša iskustva u dosadašnjem radu s mladima, konkretno s Franjevačkom mladeži? 

S mladima radim intenzivno već sedam godina. Iskustva su doista različita, i pozitivna i negativna, te ovise o prostoru i vremenu, i naravno o dobnoj skupini mladih framaša. Na samom početku rad s mladima izgleda idealan, puno obećanja, želja i nadanja, te uvjerenja u ostvarenje zacrtanih ciljeva. Međutim s vremenom rekao bih dođe se do „triježnjenja“ i uvide se neke stvari, koje na samom početku i nisu izgledale tako. 
Uglavnom mislimo da ćemo uspjeti sve postići i učiniti onako kako mi smatramo najbolje, ali to ne bude tako. I što se onda dogodi? Umjesto da se oni prilagode tebi i tvome načinu rada, dogodi se obrnuto, ti se moraš prilagoditi njima. I pokušati s njima otkrivati jedan novi svijet. I u taj novootkriveni svijet pokušati unijeti kršćanske vrijednosti, koje ovo društvo nastoji uništiti ili ih smatra zaostalim. To je ponekad jako teško, međutim ujedno je to i izazov za svakog duhovnog asistenta ili voditelja mladih na koji se treba odvažiti, jer sa svakom generacijom framaša otkrivamo nešto novo, i ne samo da mi njih odgajamo i učimo, nego i oni nas nauče ponešto, a to je ono čime oni obiluju: franjevačkom radošću, veseljem i jednostavnošću.
Stoga, moje iskustvo s mladima kada se sve zbroji i oduzme je pozitivno i preporučio bih svakom svećeniku da pokuša ostvariti kontakt s mladim ljudima, jer nas njihov nemirni i mladenački duh uvijek nastoji držati budnima i u skladu s izazovima današnjim vremenom.

Što mislite da je najvažnije u radu s mladima danas?

Po mom mišljenju u radu s mladima ima nekoliko važnih stvari, a to su upornost i strpljivost, jer bez te dvije stvari nema uspjeha. Zatim moramo naći načina spustiti se u njihov svijet, i tako ući u njihov način razmišljanja i tu početi mijenjati stvari, polako i postepeno, jer ne smijemo zaboraviti da su se vremena promijenila i da mladi ne pristupaju Crkvi i vjeri kao prije 40 i više godina. Mediji koji nisu naklonjeni Crkvi i njenim vrijednostima već su uzeli i svakodnevno uzimaju svoj danak, jednostavno moramo mijenjati modele rada s njima, prilagoditi ih suvremenom načinu života, a da pritom ne ostavimo i ne umanjimo važnost kršćanskih vrijednosti, koje nažalost sve više iščezavaju pred našim očima. U suprotnom mladi će otići, a mi ćemo ostati zarobljeni u svome vremenu i kritizerskom stavu.
Dakle, uz upornost i strpljivost, važna je mogućnost prilagođavanja novom načinu i vremenu življenja, te dobar stupanj inovativnosti, kako bismo poslušali sv. Pavla kada kaže da naviještamo bilo to zgodno ili nezgodno.

Iskustvo rada s mladima na mjesnoj razini svakako nije zanemarivo, no dodijeljenom službom područnog duhovnog asistenta pripada Vam „briga“ za više od tisuću framaša koliko broji naše područno bratstvo. Budući da ste na toj službi više od godinu dana, kakva su Vaša opažanja, kako trenutno stoji područno bratstvo Frame Bosne Srebrene?

Rad u mjesnom bratstvu se uvelike razlikuje od rada u područnom bratstvu. Ne samo što je mjesno bratstvo manje i samim time kompaktnije, nego što na područnom bratstvu dolaze do izražaja sve različitosti Frame Bosne Srebrene, a samim tim i bogatstvo koje te različitosti čine. Kao što ste rekli područno bratstvo trenutno ima više od tisuću framaša, koji se trenutno nalaze u 34 mjesnih bratstava diljem Bosne Srebrene. 
Njihova snaga se očituje ne samo u broju framaša, nego prvenstveno u različitim projektima koje područno bratstvo već tradicionalno organizira. To su doista dobri projekti koji svake godine imaju za cilj bilo da osposobe i pripreme framaše za djelovanje na mjesnoj razini, bilo da ih okupe na jednom mjestu kako bi molili, pjevali i igrali se i na taj način posvjedočili svoju mladost i svoje franjevačko opredjeljenje. Svakako u svim tim projektima sudjeluje i područno vijeće Frame Bosne Srebrene, koji doista ulaže mnogo truda u svaki projekt i ovom prilikom im se zahvaljujem na trudu i radu.

fds1Projekata je puno. Koji biste izdvojili?

Istina, gledajući godišnji raspored Frame čini mi se da ne postoji u ovom dijelu države nijedna organizacija mladih koja na godišnjoj razini realizira toliko projekata, koji pokrivaju sve pore današnjeg društva. Počevši od projekata duhovnog karaktera pa do ekološkog, sportskog i glazbenog. Osobno meni najbolji projekt koji se realizira jest Franjevački hod. To je jedno zanimljivo hodočašće, koje se sastoji iz dva dijela i traje jedanaest dana. Prvi dio franjevačkog hoda odnosi se na pješačenje kroz Bosnu obično preko 100 km po već predviđenoj ruti, sa svim programom, a drugi dio odnosi se na posjet franjevačkim mjestima u Asizu i okolici. Ono što je specifično za taj hod, jest da mladi doista postaju jedna obitelj, jedna zajednica gdje kroz molitvu, igru, ples, umor svjedoče svoje zajedništvo i prisutnost Isusa Krista. Tih jedanaest dana mladi su doista jedna obitelj, gdje su svi upućeni jedni na druge i oni se doista osjećaju tako. A svakako cilj tog franjevačkog hoda ili hodočašća jest potpuni oprost u Porcijunkuli.

U međuvremenu ste postali i nacionalni duhovni asistent Frame BiH koja je jedna od najbrojnijih u svijetu. 

Da, od ovog ljeta postao sam i nacionalni duhovni asistent Frame BiH. To je jedan novi izazov, jedno još veće bratstvo s mnogo više razlika, ali i s mnogo više potencijala i mogućnosti da se ostvare plemeniti i dobri ciljevi, koji se realiziraju kroz naše različite projekte. To je jedna obitelj s oko 3.200 framaša u 54 bratstava diljem Bosne i Hercegovine. Po brojnosti smo drugi u svijetu, a vjerujem da zauzimamo visoko mjesto i u kvaliteti.

Ova obitelj, iako je jedna od najvećih na svijetu i iako je raspršena diljem BiH, i premda nam se nekada čini i razdijeljena prirodnom granicom, ipak je ujedinjena oko Isusa Krista po primjeru sv. Franje i upravo iz te stvarnosti proizlaze različiti projekti naše Frame. Evo upravo ovih dana smo završili jednu humanitarnu akciju za malenu djevojčicu Tamaru iz Sarajeva u kojoj je ujedinjena bila cijela naša Frama BiH i za koju mogu reći ponosno da je jako dobro uspjela. Također, ovih dana smo svi bili ujedinjenu u Mostaru oko našeg nadaleko poznatog Framafesta, gdje smo svi zajedno prezentirali i otpjevali nove pjesme s duhovnom i franjevačkom tematikom.
Stoga, vjerujem da naša Frama BiH doista jest jedno osvježenje za ovo društvo, jer dok u medijima prevladavaju negativne teme i negativne vijesti, dok u našim obiteljima sve više se javlja očaj i razočaranost, mi na našim portalima uvijek možemo vidjeti nešto dobro, nešto plemenito, nešto što pripada onima koji se trude slijediti Isusa Krista po primjeru sv. Franje. Mi možemo primijetiti mlade koji još uvijek vjeruju u pobjedu dobra, koji su vesela i radosna srca. Upravo zato i imamo ovoliki broj članova, jer mladi ljudi još uvijek znaju prepoznati mjesto gdje će biti prihvaćeni kako oni, tako i njihove ideje, znaju prepoznati mjesto gdje mogu ostvariti kako sebe, tako i svoju duhovnu dimenziju, znaju prepoznati mjesto gdje se život ne svodi samo na priču, nego na realizaciju različitih projekata, koji ne samo da pomažu određenim osobama, nego i framašima koji se osposobljavaju za različite poslove u svom životu.

Bitno je da framaši shvate da Frama seže daleko izvan okvira mjesnog bratstva, da postoji područno, nacionalno, pa i međunarodno bratstvo Frame. Što mislite koliko skupštine, seminari i drugi susreti pomažu zbližavanju framaša, kako iz različitih mjesnih bratstava, tako i na nacionalnoj razini?

To je bit svega! Nažalost, ako framaši to ne shvate, ako se ne otvore drugima, ostaju zatvoreni u svome svijetu, ne dopuštajući drugima da im se približe, da podjele s njima iskustva, da podjele kao jedna obitelj ono što je dobro, ali i ono što nije dobro. Ako ostanu zatvoreni, teško da mogu razumjeti onu od sv. Franje: „Naš samostan je cijeli svijet.“ Zato je jako bitno da oni shvate da je bogatstvo u različitosti, te da svaki puta kada se odluče na povezivanje s drugim framašima ostvaruju sebe, jer mi kao kršćani uvijek smo upućeni na drugoga čovjeka, brata ili sestru.
Što se tiče naših skupština, seminara i drugih susreta oni upravo imaju i to za cilj, da se framaši bolje upoznaju, da se druže, da vide kako druga bratstva pristupaju određenim projektima ili problemima na koje ni jedno bratstvo nije imuno i da onda kao zajednica potraže zajedničko rješenje, bilo kroz različite savjete, bilo kroz konkretnu pomoć.
To je upravo ono gdje se mi osjećamo kao jedna obitelj, kao jedna zajednica i gdje možemo svi poput Psalmiste kazati: „Gle kako je dobro i kako je lijepo kao braća zajedno živjeti.“

Hod1Svima nam je poznata definicija Frame iz Statuta. No, što je po Vašem shvaćanju Franjevačka mladež i koja je njena uloga i važnost u Crkvi, ali i društvu?

Za mene osobno Frama je jedna skupina ili zajednica mladih ljudi okupljena oko Isusa Krista po primjeru sv. Franje Asiškog. Odnosno skupina mladih ljudi koja svoju vjeru manifestira u ovome društvu na franjevački način sa svim stvarima koje to uključuju počevši od jednostavnosti, poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, odnosu prema prirodi, odnosu prema životu, u odnosu prema drugim ljudima, koji su možda i drugačiji. Mogli bismo dakle reći da je to jedan način života ili model života, koji nam je ostavio sv. Franjo, a koji sve više i više nestaje iz ovog društva.
Uloga mladih framaša je posve jasna: oni djeluju u Crkvi kao ministranti, čitači, pjevači zapravo su oni desna ruka svećeniku na svakom području pa i vjeronauku i u animiranju drugih mladih kako bi se franjevačka karizma širila i nastavila djelovati na ovim područjima. Njihovo djelovanje se ne bi smjelo zadržati samo unutar svoje crkvene zajednice, nego naprotiv treba izaći iz te zajednice u jednu drugu zajednicu koja se zove društvo, i upravo tu ostvariti svoje poslanje, naviještajući svojim životom ono što vjeruju i oko čega se okupljaju. U ovome vremenu kada dobar dio mladih pomalo izgubljeno plovi kroz nemirno more života, framaši trebaju biti ti koji će ljudima pokazati da postoje i druge vrijednosti u životu, osim onih koje nam nameću današnji mediji. Stoga, framaši u ovom društvu trebaju biti sol zemlje i svjetlo svijeta o kojima nam govori Isus Krist.

Područni ste duhovni asistent ne samo Frame, nego i Franjevačkog svjetovnog reda. U kakvom je stanju on trenutno, te što se može učiniti kako bi se on napokon pomladio?

Franjevački svjetovni red je jedna posebna priča i teško bi bilo reći nešto o njemu u nekoliko rečenica. Istina je, međutim, da se nalazi trenutno u određenim poteškoćama. Nažalost, posljednji rat je učinio svoje, mnogi ljudi su otišli i napustili svoje domove i svoja ognjišta i na taj način napustili i svoja bratstva. To nam govori samo jedan podatak da je prije rata u našem područnom bratstvu bilo oko 4000 trećoredaca, a danas imamo nešto manje od 800 trećoredaca. Upravo činjenica rata, a i veliko odseljavanje naših obitelji, doprinijeli su da se FSR nađe u ovoj situaciji.
Ako želimo podmladiti FSR potrebno je učiniti jedan veliki zaokret. Trebalo bi pokušati više raditi s ljudima srednje dobi i njima dobro objasniti što zapravo znači FSR, odnosno tko su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, koje su im zadaće i obaveze. Svakako u taj rad uključiti raznovrsnosti od molitve preko različitih predavanja do kvalitetnih projekata u kojima će trećoredci sudjelovati. Vjerujem da bi takav način rada urodio plodom, jer molitva, rad i vjerodostojnost članova uvijek privlači drugu braću i sestre.

U moru ponuda suvremenog svijeta, zašto izabrati franjevaštvo? Što je to što čini lik i djelo sv. Franje Asiškog privlačnim i nakon 800 godina kao put nasljedovanja Isusa Krista? 

Doista, danas više nego ikada imamo lepezu različitih ponuda u ovom svijetu, koje su raznovrsne i na prvi pogled izgledaju kao da mogu ispuniti sve želje i očekivanja suvremenog čovjeka. No, kada se malo dublje zagledamo, može se primijetiti da je to samo jedan privid, jer unatoč svim tehničkim i civilizacijskim dostignućima, te različitim poveljama koje jamče slobodu, današnji čovjek nije slobodan. Čovjek je uvjetovan i usmjeren na suvremene tehničke stvari, koje ga čine ovisnim i, dobrim dijelom, određuju njegove osjećaje, sreću i zadovoljstvo, te na taj način ga čini robovima stvari.
Sv. Franjo je također bio uvjetovan ondašnjim stvarima, nastojao je živjeti život punim plućima, kako se to danas zna kazati, ali je otkrio da ga to baš i ne čini sretnim i zadovoljnim, jer je prolazno, a paralelno s otkrićem prolaznosti otkrio je i vječnost. Otkrio je onoga koji ga ispunja i čini vječno sretnim i zadovoljnim. Franjino otkriće Boga kao malenog, poniznog i odbačenog uvelike je odredilo put franjevačke karizme. Pa sjetimo se samo njegova susreta s gubavcem, koji je imao jak utisak na sv. Franju i možemo reći da je upravo taj susret promijenio, kako njega tako i njegove poglede na tu stranu ljudske bolesti i nesreće.
Ja bih rekao da upravo takav pogled na svijet i način življenje još uvijek je izazov za suvremenog čovjeka. Izazov i dokaz da se u ovom svijetu može i treba živjeti jednostavno u poniznosti, u oborenu pogledu prema Bogu, u svemu zahvaljujući Bogu na svim darovima, koje nam je darovao, te odnoseći se prema svemu kao daru. A to je ono što današnjem čovjeku najviše treba, jer upravo danas više nego ikada potrebno nam je svijesti da sve što imamo da nam je darovano, jer ovo društvo prema svemu se odnosi kao prema svome vlasništvu, a ako je nešto moje vlasništvo, onda ja s tim imam pravo raditi što god hoću. 
Dakle, ono što još uvijek čini lik i djelo sv. Franje privlačnim jest njegov odnos prema Bogu i prema čovjeku i svemu stvorenome, njegova jednostavnost i radost da se može proći ovim svijetom posve slobodan i usmjeren na Boga, koji nam je sve darovao. Sv. Franjo jednostavno stoji kao jedna velika zvijezda koja nam pokazuje kako postoji i drugačiji način života, od onoga što nam ovo društvo nudi, iako taj način življenja nije lak, on nas može ispuniti i dati nam vječni smisao.

fds3Za kraj, poruka i poticajna riječ framašima. 

Mi, framaši, kao mladi ljudi ne smijemo se zatvoriti u svoje svjetove, nego kao nositelji Radosne vijesti u ovom svijetu trebamo izaći u društvo, u škole, u kafiće, u kina, na igrališta i tu donositi ljudima Radosnu vijest, jer jedino tako možemo ostvariti svoje poslanje kao framaša, samo ako uđemo u sve pore ovoga društva i tu donesemo kršćanske vrijednosti, možemo biti autentični nosioci franjevačke karizme.
Radeći tako steći ćemo mnogo neprijatelja, koji će nas uvjeravati da nećemo moći uspjeti u svojim ciljevima, koji će nam možda i podmetati i lagati na nas, steći ćemo ljude koji će nas ismijavati, smatrati zaostalima, koji će nas napadati samo zato što ne mislimo kao i oni… 
Međutim, što god da se dogodi, mi se ne trebamo bojati vjerovati u svoje snove, u svoje ideje, u svoje projekte, kako svoga života, tako i projekte u svojim bratstvima, jer jedino tako možemo postati slobodni ljudi, ljudi koji će sebe ostvariti i ljudi koji su svoj život posvetili nečemu ili nekomu vrijednom i važnom. Ako tako budemo činili, sam naš Bog biti će uvijek s nama da nas hrabri, tješi i vodi na našem životnom putu. A ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8,32)

Izvor: frama-ofs.com

NovaBila.info
Rad portala podržali:

Stisnite ‘lajk’ i pratite portal NovaBila.info i na Facebooku.


Možda Vas zanima...

Comments

comments


.

Stisnite 'lajk' i pratite portal NovaBila.info i na Facebooku.

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply