Neizbježan i omiljen događaj u okviru manifestacije Dan općine Travnik koji okupi brojne sugrađane na ugodnom druženju jeste svakako i onaj koji se organizira u okviru Kluba neizlječivih Travničana, s ciljem odavanja međusobnog poštovanja i zahvalnosti poznatim Travničanima koji su svojim profesionalnim angažmanom i djelovanjem afirmirali i popularizirali svoj rodni grad i izvan njegovih granica.
U periodu od 2013. do 2018. godine Klub neizlječivih Travničana je ugostio:
- godine: Josipa Pejakovića, doajena bh. glumišta i prof. dr. Besima Spahića, istaknutog profesora i komunikologa.
- godine: Ćiru Blaževića, jednog od najuspješnijih sportskih trenera za kojeg kažu da je „trener svih trenera“
- godine: Zlatka Hodnika, legendarnog muzičara i prvog pjevača grupe Jutro iz koje je nastalo Bijelo dugme
- godine: Milana Filipovića, vrhunskog muzičara i zaštitnika travničkih vrijednosti pretočenih u pjesme.
- godine: prim.dr Mirsada Granova, eminentnog hirurga i direktora JU Bolnica Travnik
- godine: Envera Sujoldžića, kolekcionara, istraživača i autora brojnih knjiga o kulturno-historijskoj baštini Travnika.
- 03.2019. godine Klub neizlječivih Travničana će ugostiti prof. Janka Duića, autora brojnih dragocjenih izdanja o travničkom kraju.
Janko Duić je rođen u Bugojnu 1935. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo, a zatim njegovo prebivalište je bio Dolac na Lašvi. Osnovnu i srednju školu završio je u Travniku, a diplomu profesora engleskog i francuskog jezika stekao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij latinskog jezika i rimske književnosti je završio u Sarajevu. Pune 34 godine Duić je u Travniku radio kao prosvjetni radnik. Veliki je zaljubljenik u planine, alpinist i gorski spasavalac.
1977. godine izdao je knjigu „50 godina planinarskog društva Vlašić u Travnik“, a 2008. godine i knjigu „Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni-Putopisi, kronike i susreti“. Knjiga „Kronike travničke i dolačke“ objavljena je 2016. godine u Zagrebu, a 2017. godine i njeno drugo dopunjeno izdanje. Iz Travnika u Zagreb se odselio 1994. godine, a ovo je prilika za ponovno druženje i susret, ali i vraćanje gradu za koji je ovaj uvaženi profesor itekako vezan i kojem je podario dragocjene zapise o travničkom kraju.
Miljenko Jergović o Janku Duiću:
“Kronike travničke i dolačke” nesumnjivo su jedna od najboljih – a možda i najbolja – knjiga od te čudne vrste, pisana kultiviranim stilom pisca koji mnogo drži do svoga najvećeg zemljaka i sugrađanina, koji onda njegovim travničkim i dolačkim opservacijama daje na sigurnosti i samouvjerenosti. Kojegdje Janko Duić u svojoj knjizi razgovara s Andrićem, obraća mu se, iako to ne kaže čitatelju, pomaže se njime i vodi nas, poput nekoga čudnog turističkog vodiča, niz travničku čaršiju i uz živote ljudi koji su u njoj proživjeli svoje. Nekoliko je strašnih i ganutljivih smrti u ovoj knjizi. Naročito onih manjinskih, gubitničkih. Pisac osjeća kako kroz ovu noć i kroz zaborav svega gorko plače jednina…“
