Spasoje Kovač iz Trebinja, iako je završio Fakultet za proizvodnju i menadžment, trenutno se bavi kovačkim zanatom koji se prenosi već generacijama. Ovim poslom počeo se baviti relativno rano uz svog oca, a od kovačkog zanata školovao je sebe i mlađeg brata.
Kako ističe, sve je krenulo spontano.
– S obzirom na to da je kovački zanat tradicija u mojoj porodici, i ja sam to nastavio. Prvo sam posmatrao oca koji je ovaj zanat naučio od svojih predaka i sačuvao ga kao dopunsko zanimanje, nakon toga sam mu počeo pomagati i polako preuzimao određene poslove. Poslije očeve smrti nastavio sam samostalno raditi, a zanat mi je pružio mogućnost da studiram i imam neki izvor prihoda. Od zanata se uvijek moglo živjeti, samo je pitanje koliko mu se neko posveti i šta tržište traži – kaže Kovač.
Ističe da mu u poslu pomaže i mlađi brat.
Ono što na osnovu porodičnog stabla znamo je da sam ja, od rodonačelnika od koga i potječe naše prezime Kovač zbog zanata kojim se bavio, sedma generacija. Porijeklo porodice je iz Petrovića u Crnoj Gori, odakle je moj pradjeda prešao u Zovi Do u općini Nevesinje. Tamo se doselio po nagovoru rođaka koji su se ranije preselili u Hercegovinu i njihove potrebe za kovačem. Bez toga se u to vrijeme nije mogao zamisliti život, pošto nije bilo industrijskih proizvoda. Kovački zanat je upravo tada bio na vrhuncu, na prelasku sa 19. na 20. stoljeće – pojašnjava Spasoje i dodaje da mu je diploma inžinjera mnogo pomogla u poslu.
Ukrasni predmeti
U radionici izrađuju mnoge upotrebne, ali i ukrasne predmete. – Proizvodimo različite kovane alatke za građevince, poljoprivrednike, ponešto od galanterije. Radimo, uglavnom, po narudžbama – navodi Kovač.
