Danas je u župnoj crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj obilježena 23. obljetnica konvoja „Bijeli put“. Sveto misno slavlje predvodio je fra Zoran Livančić, nekadašnji župnik u ovoj crkvi,te fra Drago Pranješ – Čarli, gvardijan samostana u Gučoj Gori i naš župnik fra Slavko Petrušić.
Sveto misno slavlje pratile su „Lašvanske dive“ Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila, koje su na samom početku otpjevale pjesmu Tereze Kesovije „Srebrena Bosna“. Ovih predbožićnih dana Hrvati Lašvanske doline s dužnim poštovanjem i zahvalom se sjećaju i obilježavaju 23. godišnjicu dolaska znamenitog humanitarnog konvoja koji je nosio simbolički naziv “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”.
„Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ bio je humanitarni konvoj od 99 šlepera i 143 člana medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja. Cilj konvoja bio je 1993. godine prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, kad je glad prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Dolaskom konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” nakon 248 dana probijena je potpuna blokada Lašvanske doline i ratne bolnice u Novoj Biloj koja je dugo vremena bila “bolnica za dušu i tijelo” za nešto manje od 90 000 žitelja Lašvanske doline.
Taj je konvoj, a mnogi ga označavaju najvećim i najpoznatijim u Europi poslije Drugog svjetskog rata, probio osmomjesečnu blokadu Lašvanske doline u kojoj je tada, stalno napadano od daleko brojnijih i nadmoćnijih snaga Armije BiH, u nemogućim uvjetima živjelo oko 70 tisuća domicilnih Hrvata, prognanih i opljačkanih iz većeg dijela općine Travnik, iz Zenice, Kaknja, Vareša, Kotor Varoši, Jajca…, koji su nakon progona utočište našli u Lašvanskoj dolini. Uz pomoć u hrani, lijekovima, odjeći…, donio je Hrvatima i vjeru da nisu sami, da nisu zaboravljeni, donio im je nadu u opstanak i ostanak na rodnoj grudi. Inicijativu za organiziranje ovog konvoja dali su istaknuti humanitarci iz Hrvatske na čelu s dr. Slobodanom Langom. Uključili su se bosanskohercegovački franjevci. Ideju i akciju osobno je podržao predsjednik dr. Franjo Tuđman, na noge se digla cijela Hrvatska u prikupljanju pomoći i iz Zagreba, uz blagoslov preuzvišenog Juraja Jezerinca i riječi potpore ministra vanjskih poslova Hrvatske, dr. Mate Granića, konvoj je krenuo k iznemoglim i već obeshrabrenim sunarodnjacima u tada krvavoj Lašvanskoj dolini.
U propovijedi fra Zoran se zahvalio svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos konvoju, a posebno se zahvalio pokojnim fra Franji Grebenaru – Grebi, dr. Slobodanu Langu i Anti Vlajiću koji će zauvijek biti u našim srcima i kojih ćemo se uvijek rado sjećati i spominjati.
NovaBila.info
