Dvadeset i dvije godine nakon rata, proces pomirenja u Bosni i Hercegovini i dalje traje. Da pomaka ima, tvrde u Centru za izgradnju mira iz Sanskog mosta. Oni su prethodnih dana okupili 30-ak mladih svih nacionalnosti, ali i iz svih dijelova svijeta kako bi govorili o međuetničkim predrasudama, te utjecali na razbijanje istih. Peace farm je vrt mogućnosti.
Mladi svih vjera i nacija rade na polju, oko životinja, ali najvažniji posao je – na pomirenju. Oni razbijaju predrasude, s kojima se susreću rano.
“Ovdje sam ispričala ovu situaciju, kada smo govorili o predrasudama i identitetu – djevojčica u vrtiću mi je rekla da se ne može igrati sa mnom jer sam ja srpkinja”, rekla je za N1 Milena Matić, studentica fizike iz Banja Luke.
No, stvari se u BiH popravljaju. Kažu to i učesnici, ali i organizatori iz Centra za izgradnju mira.
“Ovdje je bilo i pravoslavaca, Bošnjaka i Hrvata. Svi imaju križ ili mjesec i zvijezdu i nikome to nije smetalo”, komentirala je Ivana Radić iz Jajca.
“Mi učimo da smo sekundarna generacija nakon rata koja nosi na leđima breme starijih generacija”, istaknula je Tamara Cvetković, projekt asistent u CIM-u Sanski Most.
Oni su imami, bili su izbjeglice, s predrasudama ka drugoj strani. Danas su mirovnjaci koji svoju životnu filozofiju pomirenja šire dalje. Vahidin i Mevludin, osnivači su Centra za izgradnju mira u Sanskom Mostu. Za svoj angažman dobivali su i međunarodne nagrade, no najveća im je satisfakcija kada uspiju pomiriti različitosti. Ove godine ponosni su na dijalog djevojke iz Kladuše i dečka iz Bihaća. Na pitanje tko ima najveće predsrasude – Srbi, Hrvati, ili Bošnjaci, Vahidin Omanović iz CIM-a Sanski Most je rekao:
“Mi ne volimo natjecati se u tome, sve je to u pet deka”.
Pored unutarnjih predrasuda u samoj Bosni i Hercegovini, postoje i one vanjske o zemlji i regiji.
“Dio moje obitelji se brinuo jer su mislili da idem u zemlju koja je u ratu”, naveo je Karolin Sampaju iz Brazila.
Ameli iz Grenobla kaže da se i Francuska suočava s predsrasudama poput onih o muslimanima i terorizmu.
“Došla sam vidjeti kako ljudi zaista mogu živjei zajedno”, rekla je. Na pitanje mogi li odgovorila je: “Vidjela sam da mogu. Civilno društvo i NVO doprinose”.
Upitali smo je doprinose li političari, na što je odgovorila kako ne rade na tom polju, da rade za svoje interese i da im izgradnja mira nije prioritet. Iako je Karolin iz “zemlje kave”, dok odlazi kaže nedostajat će joj bh. kava. U BiH će se vratiti i Ameli da nauči praviti pitu, i to burek, javlja N1.
