Bijeli luk oduvijek važi za zdravu namirnicu, ali nikada nije bilo baš jasno zbog čega je ova aromatična biljka tako dobra za zdravlje. Sada nova istraživanja počinju da razotkrivaju tajne ove lukovice ne baš prijatnog mirisa.
U studiji objavljenoj u „Analima nacionalne akademije nauka“ Američki istraživači pokazuju da konzumiranje bijelog luka izgleda da povećava našu prirodnu zalihu hidrogen-sulfida. Hidrogen-sulfid je zapravo otrovan u velikim koncentracijama – to je onaj neprijatni nusproizvod rafinisanja ulja koji miriše na pokvarena jaja. Tijelo, međutim, pravi vlastitu zalihu ove supstance, koja djeluje kao antioksidant i prenosi ćelijske signale koji opuštaju krvne sudove i povećavaju protok krvi.
U okviru najnovije studije, koju je sproveo Univerzitet Alabame u Birmingemu, istraživači su iscijedili sok iz luka kupljenog u samoposluzi i dodali su malu količinu ove supstance ljudskim crvenim krvnim zrncima.
Kako su naučnici ustanovili, ove ćelije su odmah započele da emituju hidrogen-sulfid.
Ova sposobnost da poveća proizvodnju hidrogen-sulfida mogla bi pomoći da se objasni zbog čega ishrana bogata bijelim lukom izgleda štiti od različitih vrsta raka, uključujući i rak dojke, prostate i debijelog creva, tvrde autori navedene studije. Prema drugim stručnjacima, veći sadržaj hidrogen-sulfida možda štiti i srce. Mada se bijeli luk ne može dosljedno povezati sa nižim nivoom kolesterola u krvi, istraživači sa Medicinskog koledža „Albert Einstein“ ustanovili su da ubrizgavanje hidrogen-sulfida miševima spriječava oštećenje srčanog mišića izazvano infarktom.
„Ljudi već vijekovima znaju da je bijeli luk važan i da povoljno utječe na zdravlje“, kaže dr David Krauss, vanredni profesor ekologije i biologije na Univerzitetu Alabama. „Čak su i Grci svoje atlete prije izlaska na Olimpijske igre hranili bijelim lukom.“
A sada negativna strana
Koncentracija ekstrakta belog luka korištena u najnovijoj studiji odgovarala je situaciji u kojoj odrasla osloba pojede otprilike dva „češlja“ srednje veličine dnevno. U zemljama kao što su Italija, Koreja i Kina, gdje ishrana bogata bijelim lukom predstavlja svojevrsnu zaštitu od bolesti, potrošnja ove namirnice po stanovniku iznosi čak 12 „češlja“ dnevno.
Mada to izgleda kao puno bijelog luka, dr Krauss primjećuje da nije teško povećati potrošnju na pet ili više „češljeva“ dnevno ako ga koristite kad god kuhate. On također ukazuje i na naviku da se prezalogaji neko od jela sa puno bijelog luka, kao što je humus, sa povrćem.
Kuhanje
Mnogi koji se bave kuhanjem griješe što bijeli luk termički obrađuju, odnosno dodaju jelu odmah nakon što ga izgnječe ili isjeckaju, dodaje dr Krauss. Da bi povoljan zdravstveni učinak bio maksimalan, bijeli luk treba izgnječiti na sobnoj temperaturi, a zatim ostaviti da odstoji oko 15 minuta. To izaziva enzimsku reakciju koja pojačava zdrave sastojke bijelog luka.
Tablete
Bijeli luk može da izazove probleme sa probavom, ali mnogima je najveća briga što čini da nam dah i znoj mirišu na… pa, na bijeli luk. Mada različiti ljudi na ovu namirnicu različito reagiraju, grickanje sjemenki kima, koje recimo služe u indijskim restoranima, može pomoći da se miris neutralizira. Proizvođači tableta bijelog luka u prahu tvrde da su riješili ovaj problem, ali podaci o tom dijetetskom proizvodu variraju. Još uvijek nije jasno mogu li se korisni sastojci koji se nalaze u bijelom luku naći ostaju djelotvorni i nakon što se on preradi u tablete.
(blic.rs)
