Nedjelja iza Uskrsa zove se Bijela nedjelja. Tako je nazvana po bijelim haljinama u koje su odrasli novokrštenici oblačili na Veliku subotu u noći (kod Vazmemog bdjenja), dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali. I danas, djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu. Bijela nedjelja ima u nas još i pučko ime:Mladi Uskrs ili Mali Uskrs.
Ova nedjelja naziva se Malim Uskrsom ili Bijelom nedjeljom! A zašto? Zato što je se na današnji dan Isus ukazao svojim učenicima u svoj svojoj slavi te ih pozvao da čvrsto povjeruju u njega i u njegovo Uskrsnuće. Ovu nedjelju neki isto tako nazivaju nedjeljom ‘nevjernog Tome’ koji je morao staviti svoju ruku u Isusov probodeni bok da bi povjerovao. On povjerova i dade svoj život za Krista i njegovu Radosnu vijest i to, prema predaji, u dalekoj Indiji. Što je s nama? Mi prošle nedjelje proslavismo Kristovo uskrsnuće, mi prošle nedjelje proslavismo Isusovu pobjedu nad grijehom i smrću. Jesmo li povjerovali u ono što smo proslavili ili smo još uvijek hladni i bezvjerni. Evo nam prilike da na ovu bijelu nedjelju učvrstimo svoju vjeru, da se opredijelimo za Krista, te da uskliknemo sa sv. Tomom: Gospodin moj i Bog moj!
Isusovi učenici su ostali razočarani, tužni i u strahu nakon Isusova mučenja, muke, razapinjanja na križ i ukopa. Izgubili su nadu i životne orijentire. Okupili su se u jednu prostoriju i zatvorili se kako ih ne bi pronašli oni koji su pogubili Isusa. Dok su tako u zatvorenoj prostoriji sjedili i čekali, a ne znajući što čekaju, dođe Isus i stane među njih. Možemo pretpostaviti kako je porastao strah u toj već strahom ispunjenoj prostoriji. Isus ih pozdravlja pozdravom koji im je u tom trenutku možda najpotrebniji: “Mir vama“ I odmah pokazuje svojim učenicima probodeni bok i ruke kao znak i potvrdu kako je uistinu On Onaj kojega su mučili, razapeli i pokopali. Učenici vidjevši njegove probodene ruke, noge i bok obradovaše se. To su im bili sigurni znakovi kako se ne varaju. Uskrsli Isus želi ih još više učvrstiti u miru zato ih ponovno pozdravi: “Mir vama“ Ali sada doda još jednu novu misao, važnu poruku i zadatak za njih: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas!“
Isus zna da oni u sebi nemaju snage za tako veliku zadaću, znao je, obični su i slabi ljudi. Zato im reče: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Evanđelist Ivan ne navodi zašto Toma Blizanac nije bio s njima u toj prostoriji, nego nas samo izvješćuje kako nije bio među učenicima taj prvi dan. Kad im se pridružio oni su mu puni radosti brzo priopćili: “Vidjeli smo Gospodina!” Međutim, Toma ne može prihvatiti njihove tvrdnje. Učinilo mu se to nemogućim, jer zna da je Isus razapet, proboden kopljem, umro na križu, skinut mrtav s križa i pokopan, stoga reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst umjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati”. Evanđelist Ivan izvještava kako je osmi dan s učenicima u toj istoj prostoriji bio i Toma. Navodi kako su bili zatvoreni, ali ništa ne kaže o strahu. Isus dođe i taj osmi dan. Ponovno stade među učenike i pozdravi ih njima već dobro znanim pozdravom: “Mir vama!” Posebnim riječima obrati se učeniku Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran”. Toma nije ostao ravnodušan, ispovijedi snažno: “Gospodin moj i Bog moj!” Isus mu reče, nama danas svima dobro znanu rečenicu: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Na žalost, ostala je izreka kako je “Toma sumnjivac“, ali treba ostati i misao kako je postao: “čvrsti vjernik“. Neka i nas ovo evanđelje učvrsti u vjeri u uskrslog Krista! (vecernji.hr)
