Trzavice na Vladi Kantona Središnja Bosna ne prestaju, iako se činilo da su razmirice razriješene. U dijelu javnosti stvorila se percepcija kako je stvar inata ministra Bojana Domića te kako upravo on razbija blagostanje u vrhu političke vlasti u Središnjoj Bosni.
Tim povodom kontaktirali smo ministra Domića koji je odlučno demantirao navedene tvrdnje, te potvrdio kako je upravo on kohezivni činitelj, ali ne pojedinačnih interesa, nego interesa i potrebe šire javnosti s jedne strane te mogućnosti Vlade KSB s druge strane.
No, krenimo redom. Danas je na sjednici Vlade razmatrana informacija u kojoj je sadržan i prijedlog mjera odnosno prijedlog zaključka kojom bi se riješio jedan dugogodišnji problem prisutan u obrazovnom sustavu naše sustavu županije, a koji stvara veliko opterećenje i to u više segmenata.
Ministra Domića smo pitali da nam pojasni o kojem problemu se radi i kako on opterećava sustav?
„Prije svega zahvaljujem na vašem interesu za objektivnim informiranjem javnosti, a uz to želim istaknuti da ja nikad nisam bio destruktivan, nego isključivo konstruktivan. Mišljenja sam da nije svaka praksa ispravna, a da loše namjere trebamo mijenjati. Na žalost, to ne odgovara svima, bilo zbog straha od promjena, bilo iz nekih drugih razloga o kojima sad ne bih govorio. Kod nas je prisutna jedna loša, a po mom sudu možda i protuzakonita praksa kojom škole angažiraju jedan dio uposlenika koji su stalna potreba škole ugovorom na određeno. Taj ugovor traje do 30.6. i onda se on prekida, a ti ljudi se šalju na zavod za zapošljavanje i opet se putem natječaja angažiraju, ako za to uopće dobiju priliku. A vrijedi naglasiti kako to ovisi o dobroj volji Vlade.
Ja sam vjernik, katolik i mojim životnim i vjerskim načelima protivi se igrati s ljudskim sudbinama. Trenutno stanje je posljedica jednog trulog kompromisa i za mene spornog zaključka Vlade KSB iz 2012. godine, kada je se pokušalo štedjeti ondje gdje se štedjeti možda najmanje treba, a to je na obrazovanju i spremanju naše djece za budućnost“, kazao nam je u dahu ministar Domić.
Spomenuli smo i opterećenje sustava? Možemo li nekoliko rečenica i pojašnjenje te konstatacije?
Jedna od osnovnih zamisli održivog razvitka, pa ako hoćete i sustava je ta da svaka generacija treba riješiti svoje zadatke i ne smije ih ostaviti sljedećim generacijama. Dakle, ako ćemo probleme mesti pod tepih i rješavati ih linijom manjeg otpora onda ćemo narušiti održivost sustava, možda ne kratkoročno, za vrijeme mandata ove Vlade, ali dugoročno sasvim sigurno.
“Da budem još jasniji, ova praksa nas opterećava na način da pogađa najviše naše mlade ljude koji umjesto da planiraju i grade budućnost, kako svoju tako i naše zajednice, moraju strahovati za svoju egzistenciju. Kako će se baviti planiranjem prenošenja znanja svojim učenicima, ako moraju planirat kako preživjeti jer ne znaju hoće li imati posao, plaću, smiju li zasnovati obitelj, podići kredit, otići na ljetovanje? Pored ovoga, bitno se smanjuje kvaliteta nastavnog procesa i njegov integritet iz razloga što školska godina traje od 1.9. do 31.8 i zna se točno što se radi u kojem mjesecu, tjednu i danu u svim školama. U konačnici, to je propisano Zakonom, podzakonskim aktima, pedagoškim mjerilima, godišnjim planom rada kao mjesečnim tjednim planovima rada.
U obrazovanju se zna kada se radi i kada se koristi godišnji, a kada provode sve druge aktivnosti. Nije teško shvatiti da je obrazovanje organiziran sustav koji funkcionira slično svugdje u modernom svijetu i koji ne trpi proizvoljne improvizacije, posebno ne „stručnjaka“ kojima je obrazovanje zadnja briga na svijetu. Međutim, to više govori o tim samoprozvanim „stručnjacima“, a možda i dekadenciji našeg društva i sustava koji je dopustio da obrazovanje bude na toj ljestvici prioriteta na kojoj jeste.”
Prema našim izvorima na sjednici Vlade je bilo žustro, a vodila se i burna rasprava na ovu temu?
„Da, bilo je jako burno, što me, moram priznati, iznenadilo. Bio sam dubokog uvjerenja da smo svi svjesni značaja obrazovanja, a posebno uloge prosvjetnih djelatnika u tom sustavu. Ipak, predsjednik Vlade, ali na žalost i njegove stranačke kolege uopće ne promišljaju na taj način. Dapače, čitav jedan sustav paušalno ocjenjuju i podcjenjuju. Ne bih ovdje ponavljao što su govorilo o sustavu obrazovanja, to su pokazali prilikom glasovanja i poslali jasnu poruku što misle o značaju obrazovanja. Ipak, osjećam potrebu kazati i ovdje, sve titule i znanje koje imamo, ja prvi, pa onda i svi ostali članovi Vlade, ali i svaki akademski građanin, su zasluga prije svih upravo tih vrijednih ljudi, koji rade u obrazovanju.
Najlakše je sjediti u fotelji i dodjeljivati koncesije, voziti se u službenom automobilu, trošiti novce poreznih obveznika. Za to nam čak i nije potrebno formalno obrazovanje. Obrazovanje bismo trebali iskoristiti da stvorimo što kvalitetniji sustav, ne samo obrazovni, te da damo dodatnu vrijednost društvu. A da bi mogli biti plodonosni i korisni članovi društva, napose ministri, moramo početi uvažavati formalno obrazovanje i raditi na njegovom snaženju. Da zaključim, obrazovanje nije trošak, nego najbolja investicija.”
„Pozivam kolege iz Vlade KSB da raskinemo sebi ugovor 30.6. i ponovno ga aktiviramo 1.9.“!
Koliko vam u radu smeta pritisak i fama da se stvari kompliciraju zbog Vas?
Iskreno, to mi imponira, jer znam iz kojih krugova dolaze ti pritisci i oni su vještačkog karaktera. Još više mi imponira činjenica da imam potporu ljudi koji su u obrazovnom sustavu. Ovo nije moj hir, ovo priča mene kao ministra, nego cjelokupnog obrazovnog sustava. Napravili smo jedan lijep konsenzus. U povjerenstvu je radila grupa eminentnih osoba i stručnjaka koji predstavljaju ravnatelje, sindikat i naše ministarstvo te je napravljena odlična stvar. Da potvrdim istinitost tvrdnji rado ustupam i dostavljam na uvid javnosti i zapisnik sa zajedničkog sastanka. Nađen je način kako prevazići ovaj problem i čak je ministrica financija koju sam zamolio da posebno obrati pažnju na ovaj slučaj korektno sa svojim suradnicima ustvrdila da za ova sredstva ne treba nikakav rebalans, jer su planirana i ne utroše se. Naravno, ovakav odgovor ne odgovara nekim strukturama i pojedincima, pa se omalovažili i ministricu financija kao da nije to dobro urađeno i to bez i jednog argumenta.
Sve se ovo radi s ciljem da se i dalje manipulira ovim ljudima da ih se maltretira na stalnim natječajima, a sve bez valjanih razloga i argumenata. Kazao sam na Vladi, a evo i sad javno predlažem da i mi kao Vlada raskinemo sebi ugovor 30.6. i ponovno ga aktiviramo i pođemo primati plaću od 1.9. Zašto Proračun ne bi štedio i nanama? Ipak, uvjeren sam kako od ovoga prijedloga neće biti ništa, jer bojim se da bi usprkos duplo većim plaćama od prosvjetnih djelatnika ostali bez pola Vlade, jer malo bi tko od pristao na taj režim“.
Što biste poručili na koncu našeg razgovora?
Bit će to dobro. Po prirodi sam optimista i ovo je vjerojatno jedna od mojih najčešće izgovorenih rečenica. Uvjerenja sam kako raditi u školi, biti učitelj, nastavnik, profesor nije samo posao nego poziv i da motiv nije isključivo novac, jer ima toliko je plaćenijih zanimanja i funkcija. Ali, i ti ljudi žive od novca i zaslužuju fer plaću i uvjete rada. Ipak, više od svega prosvjetni djelatnici zaslužuju da im nitko ne dira u dostojanstvo i još važnije da im ne dira inteligenciju. Svjestan sam da nećemo moći ispuniti svaki zahtjev i potrebu u obrazovanju, ali pitam se gdje još Vlada provodi ovakvu represiju i oblik štednje na ovolikom broju ljudi i na ovaj način?
Ključ budućnosti u informacijskom dobu je znanje i obrazovanje, a ono počiva na sustavu obrazovanja i njegovom pravednom vrjednovanju. Samo će kompetencije i znanje u ovom vremenu znanja i globalizacije našu djecu osuditi na prosperitet i blagostanje ili ako ne budemo mudri i promišljeni, kakvi nismo bili danas, na oskudnost, siromaštvo i gubitak svake šanse da budemo konkurentni bilo kome, u bilo čemu. Sve je do nas!“.
