Kršćani kićenjem bora na neki način odaju počast Bogu, a ovo se nekada smatra i usvojenom poganskom tradicijom štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog stolsticija. Neke teorije kažu da je ukrašavanje drvca počelo u Njemačkoj još u 16. stoljeću kod luterana i onda se proširilo na cijeli svijet.
Postoji jedna legenda koja govori o propovjedniku iz Engleske koji je u 7. stoljeću došao u Njemačku i smatrao da je najbolji način da objasni jedinstvo Svetog trojstva tako da uzme jelu u obliku trokuta koja bi simbolizirala to Trojstvo. Možda ćete naići i na još jednu teoriju koja kaže da je Martin Luther ukrasio drvce na Božić u 16. stoljeću – svjećicama.
To je bio običaj kada bi se u to blagdansko vrijeme u crkvama igrale predstave o raju, tijekom kojih bi se na stablo vješale jabuke kao simbol razlike između dobra i zla, a jabuke potječu još iz priče o Adamu i Evi.
Na našem području se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća pod njemačkim utjecajem. Domovi su se prije toga ukrašavali zelenilom, plodovima i cvijećem na Badnjak. Stabla su se nakon toga ukrašavala ukrasima od papira i, primjerice, pozlaćenim orasima i lješnjacima. Nekad su se na drvca stavljale i svijeće koje su još od doba Rimskog Carstva bile simbol božanstva i nade.
