Na adresu portala travnicki.ba stiglo je pismo čitateljice Marije Marić koje prenosimo u cijelosti:
Ulica Maršala Tita ili Bosanska ulica jedna je od najstarijih ulica u Turbetu, a nastala je prestankom rada uskotračne pruge krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća. Sadašnji stanovnici mogu biti sve osim ponosni na svoju ulicu. A ti ljudi, moguće i posljednji turbetski “starosjedioci” živi su simbol nekadašnje sloge i dobrote kojom je Turbe nekada odisalo. U ulici žive: Fatima, Kata, Rada, Nenad, Admir, Adis, Elvedina, Marica, Ivka, Spomenka, Smiljan, Abdulkerim, Emir, Julija, Marija, Ziba, Denis… I dok tako ti mirni ljudi, koji međusobno dijele zlo i dobro, pomažu se i brinu jedni o drugima, usput gledaju kako se druge “nacionalno čiste” ulice po tko zna koji put asfaltiraju, sređuju, a njihova Pruga nikako. Što je najgore, sređuju se prazne ulice! Pruga osim što je puna rupa, blata, već mjesecima zaudara na kanalizaciju i fekalije, a da nitko od nadležnih nije došao pogledati, a kamoli sanirati po zdravlje opasan problem. Ta voda se odliva prema Šakićima, zagađujući dvorišta, štale itd. Učenici svakodnevno prolaze kroz te fekalije na putu do škole, riskirajući razna oboljenja. Mjesna zajednica traži participacije umirovljenika, ratnih vojnih invalida i porodica šehida na već potpisana općinska odobrenja za asfaltiranje, a koje nikako da krene. I onda se pitamo zašto svi odlaze?
