Godinu dana nakon tragedije Vukovara i Škabrnje, 18. studenog 1992. godine, veliku tragediju doživjeli su i Hrvati dvije travničke katoličke župe na zapadnoj strani općine – Potkraj i Turbe. Naime, tog dana prije 24 godine prognani su župljani ove dvije župe od strane pripadnika tzv. JNA i srpskih postrojbi u krvavom pohodu na srednju Bosnu. Iz župe Potkraj svetih Ane i Joakima prognano je njih oko dvije tisuće i veći dio od 1.500 Hrvata s područja župe sv. Josipa u Turbetu.
Ovom progonu prethodio je zločin pripadnika srpskih oružanih snaga 15. svibnja 1992. godine nad 14 uhićenih pripadnika travničkog HVO-a na platou Vlašića, na području Galica, mučenih i svirepo ubijenih, te 15 dana kasnije progon svih župljana župe Koričani, njih oko tisuću, također na platou Vlašića. Ova župa je sada pred umiranjem jer u njoj, tek povremeno, živi desetak njezinih predratnih žitelja poodmakle starosne dobi. A to su, uz progon Hrvata s područja župe Dobretići i drugih prostora Pougarja (oko 5 tisuća) bili i prvi zločini srpskih paravojnih snaga na području srednje Bosne.
Imovina prognanih župljana Potkraja i Turbeta, kao i župe Koričani i Dobretići, nekoliko mjeseci ranije, je opljačkana, a kuće i gospodarski objekti teško oštećeni ili potpuno uništeni. Također, s tog područja travničke općine prognan i opljačkan je i veliki broj Bošnjaka, a Hrvati koji su ostali živjeti u dijelu župe Turbe, koji srpske paravojne snage nisu uspjele zauzeti, osam mjeseci poslije, 8. lipnja 1993. godine prognale su postrojbe Armije BiH. U borbama sa srpskim paravojnim snagama, a i poslije u krvavom ratu s Bošnjacima, poginulo je ili ubijeno 60 pripadnika HVO-a i hrvatskih civila iz ove dvije župe. Među poginulim je i dozapovjednik Travničke brigade HVO.a, pukovnik Nikola Grubeša.
Povratak Hrvata na njihove opustošene posjede pratile su brojne poteškoće, nesavladive prepreke, a najviše nepovoljna političko-sigurnosna situacija, pa su tako Hrvati ovih župa želju za povratkom na rodnu grudu platili s tri nedužna života. Naime, 30. kolovoza 1997., kroz prozor dijelom obnovljene obiteljske kuće, rafalnim pucnjima, u vrijeme večernjeg objeda ubijeni su povratnici Luka Jezerčić (59) i njegov sin pero (27). Zločin se dogodio u selu Nuli, a na isti način, u istom selu, 26. listopada iste godine, ubijen je Ivica Domić (30). Počinitelji ovih zločina, progonitelji, pljačkaši…, kao i desetine drugih počinjenih nad Hrvatima u općini Travnik, u ratu i u poraću, ni do danas nisu otkriveni. I sudbeno-istražni spisi, ako ih je ikada i bilo, već odavno su prekriveni debelim slojem prašine.
Do sada se u ove dvije župe, od predratnih 3.500 Hrvata, vratilo njih manje od 1.000 (u župu Korićani tek njih desetak, a u Dobretiće oko 400 predratnih župljana), a povratak je već odavno potpuno prestao.
U povodu 24. godišnjice progona Hrvata s tog područja i u spomen na poginule i ubijene u župnoj crkvi sv. Josipa u Turbetu, slavljena je koncelebrirana sveta misa zadušnica koju je predvodio mjesni župnik don Nikola Lovrić Svetoj misi je prethodilo svečano polaganje cvijeća i paljenje svijeća uz spomen-obilježje poginulim i ubijenim župljanima podignutom ispred župne crkve u Potkraju, prvoj ranjenoj katoličkoj crkvi u srpskoj agresiji na srednju Bosnu To su, uz rodbinu, prijatelje i suborce, učinili i predstavnici općinskih i županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, koje je predvodio predsjednik županijske Udruge nositelja odličja HVO-a, Jozo Stojak Mungos. Sa žaljenjem treba konstatirati da ovaj put na obilježavanju ove tužne godišnjice nije bilo predstavnika struktura vlasti ni sa najnižih razina. /
Travnički vjesnik | Zvonimir Čilić
