Njegov životni put se uvelike razlikuje od njegovih vršnjaka. Naš sugrađanin Nikola Matošević, još kao osnovnoškolac našao je se na životnoj prekretnici i kako kaže postepenim osobnim procesom odlučio je krenuti putem franjevaštva. Već kao dječak aktivno je sudjelovao u gotovo svakoj sekciji koja je bila vezana uz župnu zajednicu – zbor, ministranti, mala Frama i bend.
„Budući da su tu s nama neumorno radile časne sestre franjevke i fratri, zanimalo me kakav to oni život imaju i kako su postali to što jesu. Razmišljajući tako, počeo sam sebe zamišljati kakav bih to možda ja bio ujak.“, rekao je Matošević te dodao kako mu nije mi bilo teško ispitati ni njih same – što je bio dobar potez.
Nedugo nakon toga odlučio je pokušati upisati se na Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom kao sjemeništarac. Tako se 29. kolovoza 2010. godine zaputio prema Visokom, ka prvoj stepenici franjevačke formacije.
„Život je u Sjemeništu od vajkada bio dinamičan i zanimljiv pa ni mene takvo što nije zaobišlo. Dnevni red za koji se drži da je težak zapravo i nije. Dječak od kojih četrnaest godina lako se uklopi u novu sredinu i s lakoćom prihvaća nove radne odveze.“, izjavio je mladi franjevac.
Nakon Sjemeništa uslijedio je Novicijat, koji je vrijeme intezivnijega uvođenja u redovnički život, vrijeme obuke i pripreme mladih kandidata prije polaganja prvih jednostavnih zavjeta.
„Pored svakodnevnih misa, molitvi časoslova i predavanja nalazilo se i slobodnog vremena koje se ispunjavalo na razne načine. Kod mene je jedno od tih bilo vođenje mješovitog zbora u samostanskoj crkvi svetog Petra i Pavla na Gorici (Livno) uz pomoć braće novaka. Također smo imali novački tamburaški orkestar s kojim smo često nastupali po Bosni prestavljajući naš Novicijat. Za mene je ova godina bila jedna od najljepših do sada.“, oduševljeno će bogoslov.
Matošević je trenutno pohađa drugu godinu Franjevačke teologije na Nedžarićima u Sarajevu. Život na bogosloviji za njega je vrlo dinamičan i nudi puno načina za ostvarivanje svojih umijeća u kojima su uključeni bogoslovi.
„Imamo studentski teatar Franjevačke teologije koji vodi dramaturginja Anela Križanac, zatim tamburaški sastav, zbor Fra Nenad Dujić te Vokalno-instrumentalni sastav Jukić. U nekim sam od ovih sekcija i sam uključen, i to uglavnom na području glazbe.“, rekao je Matošević te dodao da je i dio međureligijskog mješovitog zbora Pontanima, koji je poznat ne samo Bosni i Hercegovini nego i puno šire, te da se može zaključiti da je glazba njegov prvi hobi koji ga ispunjava.
U svijetu izvrnutih vrijednosti u kojem su poljuljane osnovne ljudske vrednote, smatra da je vrlo teško živjeti svoje ideale, ne samo u svećeničkom ili redovničkom pozivu nego i u obiteljskom. Razlog je tomu što nam se u modernom konzumerističkom svijetu nudi širok spektar express rješenja, često manjih vrijednosti, koje izgledaju vrlo primamljivo.
„Uz molitvu, ispovijed, predavanja i duhovne vježbe iznova otkrivamo kako je biti fratar i svećenik nešto posebno vrijedno i uzvišeno te kako s ovim pozivom, ako ga iskreno živimo, možemo otvarati vrata onim ljudima koji su zarobljeni na psihofizičkoj i psihosocijalnoj razini. Istina, teško je slijediti ovaj poziv, ali ne i nemoguće.“, naglasio je.
Djevojkama i mladićima koji negdje u sebi osjećaju Božji poziv poželio je kazati da se ne plaše pokucati na samostanska ili župna vrata i pitati za savjet.
„Želim još naglasiti: ako se odluče za redovnički ili svećenički poziv, neka onda hrabro, spremno i puni vjere u Božje vodstvo koračaju naprijed i tako će sigurno uspjeti realizirati svoje snove.“, zaključio je za kraj.
NovaBila.info | Tanja Meljančić
