Obitelj Augustinović iz Ovčareva pokraj Travnika, proizvodnjom Vlašićkog sira bavi se posljednjih petnaest godina. Od proizvodnje sira – i žive. Skromno su počeli proizvoditi sir još prije rata, no nemile okolnosti odvele su ih daleko od rodnog kraja, od ljubljenog posla koji donosi kruh. Sada, dva desetljeća nakon – svi već znaju; kod Stramputa po Vlašićki sir!
Upravo traju pripreme; obitelj Augustinović, zajedno sa svojih 230 ovaca odlazi na Vlašić. Puna četiri mjeseca ovce su na ispaši na planini, a obitelj ih čuva, te proizvodi sir. Zimi ovce hrane ječmom, pšenicom i mljevenim kukuruzom. Napominju – sve je organskog porijekla.
Augustinovići kažu: „Nije istina da samo Arapi kupuju zemlju. I mi kupujemo. Za svoje ovce.“
Kata Augustinović meštar je od sira. Rodila je sedmero djece. Osim obitelji , svoj život je posvetila usavršavanju recepta za ultimativni Vlašićki sir.
Prije rata, 1990., obitelj je imala 180 ovaca.
„Vlašićki sir tada nije bio poznat kao sada. Tek s pojavom sajmova – stvorio se brend“, za Dnevnik.ba govori Kata Augustinović.
Kata je uz godine mukotrpnog rada i truda uspjela stvoriti ime dobro poznato na tržištu.
„Ja sve na kućnom pragu prodam. Ljudi dođu i odnesu. Ne treba mi reklama. Imamo stalne kupce“
Prošle godine obitelj je prodala tri tone sira.
Muž Goran vodi brigu o ovcama, muze ih i vodi na ispašu.
Proizvodnja sira za obitelj je jedini izvor primanja, a kako kažu , lijepo žive.
„Sedmero djece smo izveli na put. Sve smo što imamo napravili zahvaljujući siru. Kuće, traktori, vikendice, kombajni, kamion , auti..“
Obitelj upravo sprema ovce na put u Vlašić , gdje će ovce biti na ispaši do sredine rujna. Tada – obitelj seli na Vlašić gdje svi zajedno brinu o ovcama.
Kažu , kako ih nije dotakao trend odlaska iz BiH.
„Ovdje smo naviknuli na svoju slobodu. Radimo i sretni smo. Tko hoće raditi – živjeti se može.“
Recept za Vlašićki sir Kata je razvijala godinama, uz prijateljevu pomoć. Kako je tržište raslo, ona je usavršavala recept za savršen Vlašićki sir.
„Voljela sam taj posao. Sjećam se teških početaka kada nitko nije znao za nas, a danas – ljudi nas traže.“
Obitelj je svoj sir predstavila na mnogobrojnim sajmovima. Sir je redovito osvajao publiku.
2008. na sajmu na Vlašiću – odnijeli su prvo mjesto.
Sir obitelji Augustinović otputovao je u sve krajeve svijeta , a kupci su dolazili iz Njemačke, Švicarske i Hrvatske po sir. Dobar glas – daleko se čuje.
Za uspjeh je potrebno mnogo. Mnogo rada, truda i ljubavi prema poslu. No, uvijek se isplati.
„Volja, čistoća, trud i rad. Zahvalni smo Bogu na svemu što imamo.“
U svom životu Kata nebi promijenila ništa. Lakše joj je proizvotiti sir nego se zamisliti negdje u uredu. Kata je tako živjela cijeloga života , a te vrijednosti prenijela je i svojoj dijeci. A Kata vjeruje – Bog je pronašao put do obitelji.
Obitelj se nada još mnogo godina raditi posao koji rade s toliko ljubavi. Ljubav ih drži na okupu, u ljubavi radi, s ljubavlju i žive. To je recept obitelji Augustinović za ultimativnu obiteljsku sreću!
/Dnevnik.ba/
