Prvi veliki zločin koji su počinile srpska agresorske snage u središnjoj Bosni dogodio se u župi Ovčarevo, na platou Vlašića, na nadmorskoj visini od 1.460 m, na mjestu zvanom Galica, u općini Travnik, 15. svibnja 1992. godine. Naime, tada su srpske paravojne snage zarobile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a. Dana 14. svibnja HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom sa koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire. Znajući da je to izuzetna zadaća HVO je prije toga pozvao muslimanske vojne čelnike da im se u toj operaciji pridruže, što je iz Travnika odbijeno. Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku.
U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način ubili i masakrirali. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav. Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. Sa Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao.Odavde je 19. travnja 1993. ispaljeno i nekoliko topničkih projektila na grad Zenicu. Bilo je to u vrijeme otvorenog progona Hrvata Zenice od strane muslimanskih snaga. Sve je trebalo izgledati kao odmazda HVO-a središnje Bosne zbog tih događaja a i „dolijevanje benzina na otvorenu vatru“ što je odgovaralo Zenici da za to optuži HVO.Iako je u procesu protiv Blaškića pred haaškim tribunalom dokazano da je to djelo spodoba sa Vlašića i danas dio bošnjačkih medija koristi različite prigode da za to optuži HVO središnje Bosne. Nakon lipnja 1993. i opće agresije ABiH na hrvatske prostore središnje Bosne Galica je zašutjela i sa nje više ni puščano zrno nije ispaljeno. Javna je tajna da je ovdje bio punkt gdje se srpskim naoružanjem i streljivom za petrodolare opskrbljivala ABiH.
