Bivši hrvatski reprezentativac, igrač obećavajuće domaće, ali i inozemne nogometne karijere, Nikola Pokrivač treći je put čuo lošu vijest: rak koji je imao ponovno mu se vratio, a ovoga mu puta može pomoći samo transplantacija matičnih stanica.
Osim u HNL-u, igrao je i u Francuskoj, Austriji i Kazahstanu, a za Hrvatsku reprezentaciju skupio je 15 nastupa.
Javnost se digla na noge kako bi mu pomogla, a u razgovoru za Provjereno podijelio je svoje strahove, ali i nadu da će pronaći odgovarajućeg donora.
“Prvi i drugi put bilo je stvarno teško, ali znao sam što me čeka ako mi se vrati treći put. Mogu reći da mi je ovo sada najgore palo jer sad stvarno ne ovisim sam o sebi. Ne mogu sam sebi pomoći kao dosad i stvarno mi treba netko tko će mi donirati i tko će mi odgovarati”, ispričao je Nikola za Provjereno.
Ne želi razmišljati o neuspjehu
Njegov život trenutačno ovisi o svakom novom upisu u Registar darivatelja matičnih stanica. Trenutačno je ondje upisano više od 54.000 darivatelja, a iz njega je izdano 70 transplantata za hrvatske i inozemne pacijente. Bitka s bolešću čak i nakon transplantacije neće završiti, jer postoji mogućnost da njegovo tijelo odbaci tuđe matične stanice.
“Kažu da je vrsta transplantacije koju ću sad raditi najsigurnija. Ima ljudi kojima se vraćalo puno puta, i onda im se nakon te transplantacije više nikada nije vratilo. Ne želim uopće razmišljati o neuspjehu. No, kad se izliječim i kad sve bude dobro, opet ne znam što me čeka sutra jer će me ovo pratiti cijeli život”, priča Nikola.
Tijekom četiriju dosadašnjih akcija prikupljeno je 420 uzoraka. Nikoli svakodnevno pristižu pozivi i poruke podrške javnosti, ali i zainteresiranih donora.
“Ne znam izabrati riječi za sve te ljude. Ovim putem mogu im svima zahvaliti, reći veliko hvala, a sad kad sve to prođe, kad se izliječim, onda ću na neki drugi način svima zahvaliti – ne znam još kako, ali hoću nekako”, kaže.
Kćer mu daje najveću snagu
Početkom idućeg tjedna ide na novi pregled, a potom se vraća u Poreč na odmor. Snagu mu daju prijatelji i obitelj, a ponajviše njegova trogodišnja kći Nika.
“Svaki trenutak hoću biti njom. Jako mi je teško kad igram, kad sam na pripremama negdje pa ju ne vidim po deset dana i zato sada kad sam slobodan, pa makar i u ovim teškim trenucima, hoću svaki trenutak biti s njom. Kad sam s njom, nikad nisam tužan i skoro se nikad i ne sjetim ove bolesti”, kaže Nikola i dodaje:
“Prijatelji mi znače skoro sve. Imam dosta prijatelja, ali imam par pravih s kojima sam od rođenja, koje znam cijeli život ili dosta godina, stvarno bez njih bi bilo teško.”
Mogućnost da se ponovno vrati u nogomet ne odbacuje, čak ni u ovim teškim trenucima.
“Želja je svakog igrača da igra u Hrvatskoj reprezentaciji, meni se to ostvarilo i imao sam čast s Hrvatskom reprezentacijom biti na prvenstvu u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. To će mi ostati za cijeli život i to mogu reći da mi je najveće dostignuće u nogometu. Ja sam zadovoljan ovim što sam postigao i, eto, da nije bilo ovih problema, sigurno bih još igrao. Ovako ne znam za daljnju budućnost. Još nisam rekao konačno ‘ne’ igranju nogometa, dva put sam se vratio, zašto ne bih i treći put…”, zaključio je.
