Nakon što je prikazan na autentičnoj lokaciji, odnosno ratnoj franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj, pred gotovo tisuću i pol posjetitelja, premijerno prikazivanje dokumentarnog filma “Bijeli put” u Hrvatskoj, bit će u Zagrebu gdje je ideja o samom konvoju rađena i odakle je i realiziran.
Nakon što je premijerno prikazan u crkvi Duha Svetoga u Novoj Biloj u okviru festivala Hrvatsko proljeće Središnje Bosne, film „Bijeli put“ o najvećem humanitarnom konvoju nakon Drugog svjetskog rata, premijerno prikazivanje imat će i u zagrebačkom kinu Europa, u subotu, 29. travnja u 19h.
Dokumentarni film „Bijeli put“ redatelja Zdenka Jurilja i produkcije kuće Kadar iz Širokog Brijega nastao u kooprodukciji s HRT-om i BHRT-om, nakon tri godine istraživanja, snimanja i mjeseci provedenih u montaži, donosi priču o humanitarnom konvoju „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ kojim je spašeno gotovo 80 tisuća Hrvata Lašvanske doline ratne 1993. godine.
Nakon što je prikazan na autentičnoj lokaciji, odnosno ratnoj franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj, pred gotovo tisuću i pol posjetitelja, premijerno prikazivanje bit će u Zagrebu gdje je ideja o samom konvoju rađena i odakle je i realiziran.
Redatelj filma Zdenko Jurilj u izjavi za Dnevnik.ba ističe kako je, upravo, Zagreb bio logična destinacija gdje će film doživjeti svoju hrvatsku premijeru.
„U Zagrebu je ideja o Bijelom putu rođena, u Zagrebu je i konvoj organiziran, a u Zagrebu su se tih ratnih godina donosile i neke ključne odluke koje su bile jako bitne za ukupni rasplet rata ne samo u Hrvatskoj već i u BiH. Nadam se da će premijera Bijelog puta, barem na nekoliko minuta evocirati uspomene na tadašnje zajedništvo, humanizam, aktivizam koje je tada vladalo između dva ista naroda u dvije države“, ističe Jurilj.
U filmu govore organizatori i sudionici konvoja, liječnici današnje „Hrvatske bolnice dr. Fra Mato Nikolić“ u Travniku, ali i vojni i politički akteri tog razdoblja, poput Tihomira Blaškića, zapovjednika Operativne zone HVO-a Središnja Bosna i general tzv. Armije BiH Džemal Merdan, jedan od zapovjednika 3. korpusa bošnjačke vojske.
Književnik i scenarist, Josip Mlakić, ističe kako se fenomena ljudske solidarnosti poput „Bijelog puta“, treba oduvijek sjećati.
„Uvijek sam smatrao kako ne smijemo mlađe generacije opterećivati ratom, pogotovo pogubnom samoviktimizacijom. Međutim, fenomena ljudske solidarnosti, poput “Bijelog puta”, treba se uvijek sjećati. Stoga je dokumentarac “Bijeli put” dragocjen, pogotovo stoga što je napravljen po svim pravilima dokumentaristike. Redatelj je “poslušao” sve strane, a da je jedan ovakav pošten pristup jedino ispravan, potvrđuju i reakcije gledatelja na premijeri u Novoj Biloj“, izjavio je Mlakić za Dnevnik.ba.
Novinar, kroničar, ali i sudionik humanitarnog konvoja, Zvonimir Čilić, u izjavi za Dnevnik.ba ističe kako je Bijeli put imao životnu i povijesnu vrijednost za Hrvata Lašvanske doline. „Konvoj je, bez ikakve dvojbe, imao životnu, povijesnu, vrijednost i značanje za tisuće Hrvata koji su više od osam mjeseci bili potpuno opkoljeni i stalno napadani od nadmoćnijih snaga tzv. Armije BiH“, navodi Čilić.
Čilić se prisjetio i izjava Slobodana Langa bez čijeg angažmana konvoj nikada ne bi ni došao u Lašvansku dolinu. „Jedne prilike Lang je u Novoj Biloj rekao, kako svatko od nas, naše obitelji, svaki narod, država i njezina politika imaju dva puta i mogućnost izbora kojim će krenuti, ići – crnim ili bijelim. Crni put je usko usmjeren na sebičnost, oholost, materijalizam, trošenje, na sadašnjost, a Bijeli put iskazuje hrabrost činjenja dobra i u najtežim situacijama, učenja iz prošlosti za gradnju budućnosti“, izjavio je Čilić.
Redatelja Jurilja, pak, žalosti što su političke nomenklature, s obje stranice granice, sve to zbog svojih uskogrudnih interesa zloupotrijebile i bacile u blato zaborava.
„Danas se Hrvati iz BiH kroz perspektivu Hrvata u Hrvatskoj promatraju kao neka vrsta parazita, koji stalno traže neku pomoć. Raduje me činjenica da više nikome ne treba takva vrsta pomoći kao što je to bilo 1993. u vrijeme kad se organizirao Bijeli put. Film je posvećen ljudima koji su te 1993. izložili svoje gole živote da spase drugi život. O tome svjedoči i smrt Ane Vlaića, Hrvata iz Drniša“, rekao je Jurilj.
U gotovo osamdeset minuta, kroz izjave Slobodana Langa, Ante Damjanovića, dr. Tihomira Perića, dr. Drage Džambasa, Tihomira Blaškića, Džemala Merdana, Branka Čule, Mate Granića, fra Zorana Livančića, fra Ike Skoko, Meri Vlaića, Sally Backer, fra Velimira Valjan, fra Stipe Karajice, Kate Kesten, raritetnu video arhivu koja se prvi put prikazuje na platnu, publika će moći vidjeti što se zaista događalo te ratne 1993. i na koji su način ljudi u Središnjoj Bosni spašeni od golog izumiranja.
Humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ donio je nadu u opstanak i ostanak, i baš kako je to naš nobelovac Andrić davno i napisao „Ovdje se umiralo – da bi se živjelo“.
Zagrebačku premijeru filma organiziraju Udruge Istina, Inicijativa za slobodnu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju u suradnji s Udrugom bosanskih Hrvata Prsten te Studentskim centrom Zagreb. Pokrovitelj premijere u Zagrebu je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Dnevnik.ba
