Dragan Đido, muž, otac četvero djece, pravnik, glazbenik, idejni tvorac imena i pokretač Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila danas živi i radi u Novoj Biloj u obiteljskoj kući.
Davne 1995. godine daje inicijativu za pokretanje prvog područnog odjela glazbene škole u Novoj Biloj. Isti kreće s radom u rujnu iste godine od kada obnaša dužnost voditelja PO Osnovne glazbene škole “Jakova Gotovca” Novi Travnik u Novoj Biloj. U istom radi kao nastavnik klarineta i saksofona te izvodi brojne generacije od 1995. do 2012. g. Kao volonter posljednje 22 godine izvršava dužnost tajnika i menadžera Limene glazbe „Lašva“, u kojoj svira klarinet od 1974. godine (od samog osnivanja Limene glazbe).
“Ljubav prema glazbi datira još od 1974.g. kada sam kao desetogodišnjak pristupio tek formiranom orkestru i izabrao klarinet za svoj instrument. Imao sam sreće da je u to vrijeme moj prvi učitelj klarineta bio Hazim Hadžiemrić, za kojeg pretpostavljam, kako je zarađivao jedan honorar, a na nas mlade polaznike trošio je tri. Gledao nas je kao vlastitu djecu, te nam pružio toliko ljubavi koja i danas kola mojim venama.“, rekao je Đido, prisjećajući se.
Pored naprijed spomenutog, pokretač je brojnih drugih ideja koje i danas žive. Tako već 1995. godine predlaže uvođenje Limene glazbe u povorku maškarade, kao i uvođenje Limene glazbe u defile maturanata (danas je to postao dio nezaobilazne tradicije koju su preuzeli i drugi slični orkestri diljem BiH). Na njegovu inicijativu zajedno s tadašnjim načelnikom općinskog poglavarstva Travnik sa sjedištem u Novoj Biloj Mirkom Batinićem pokrenut je tamburaški orkestar “Lašvanske tamburice”.
Đido davne 1998. godine pokreće prvi web portal Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila.
“Malo tko je tada znao što je to internet. Međutim, u Kanadi je se radilo na portalu HKC-a, zahvaljujući Svetislavu Kolendi, koji je unosio i ažurirao portal sa podacima koje sam mu dostavljao vrlo teško putem raznih kanala.”, rekao je na ponos svih nas ovaj Novobiljanski vizionar.
Također, 1999.g. u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika organizira Prvu smotru puhačkih orkestara u Federaciji BiH na kojoj učestvuje deset orkestara i jedna skupina mažoretkinja. Prvi na našim prostorima uvodi promidžbu putem video zida. Pokreće web portal HKC-a (www.hkcnova.ba), s posebnom naznakom na HIT-HKC-a (Hrvatski informativni tjednik-Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila), kao i Multimedijalni centar HKC-a u čijem sastavu gradi, oprema i instalira audio i video studio pod nazivom „Magični zvuk.“
Nezaobilazno je nespomenuti i to da je pokrenuo Malu školu puhača, HKC -FEST (festival popularne pjesme) uz ogromnu pomoć prof. Josipa Popovića koji okuplja, vodi i uvježbava festivalski orkestar i preuzima ukupnu glazbenu produkciju. Pokrenuo je i Smotru mladih i neafirmiranih bendova sa prostora šire regije, kao i dječji zbor HKC-a pod vodstvom mlade glazbenice iz Viteza prof. Sanje Grabovac. Pored toga u Novu Bilu dovodi renomirani Plesni studio „Maya“ iz Travnika.
Danas nakon 22 godine bavljenja izuzetno stresnim poslom, glazbom, kulturom, ne posustaje. Neprekidno pomjera granice prema gore i za iste kaže:
„Granice su izmislili ljudi, one ne postoje, granica je samo nebo koje je beskonačno. Recesija ne postoji, ona je u glavama ljudi koji ne žele da rade.“, te nadodaje kako neprekidno razmišlja kako pomoći drugima, ponajviše onima koji su izopćeni iz ovog društva i nalaze se u raznim štićeničkim domovima.
Đido ne krije da je Hrvat, katolik, da ide u crkvu, da je za njega hrvatski jezik svetinja, ali isto tako kaže: „Svaka moja dlaka naježi se kada čujem dobru ilahiju il’ kasidu, koja dolazi iz srca onog tko je pjeva.“ , te za kraj poručuje kako bogatstvo različitosti treba pokazati prvo sebi, pa onda i drugima. Čuvajući svoje – poštujući tuđe, na taj način trebamo promovirati svoju državu Bosnu i Hercegovinu diljem kontinenta.
Centralna.ba | Tanja Meljančić
