Svake godine 26. ožujka obilježava se Ljubičasti dan ” Purple day” – dan pružanja podrške osobama s epilepsijom.
Tim povodom razgovarali smo sa doktorom Mirzom Baručijom, neurologom i šefom neurološkog odjela u Hrvatskoj bolnici dr.fra Mato Nikolić u Novoj Biloj.
Epilepsija predstavlja najzastupljenju kroničnu bolest u neurologiji, zapravo nalazi se na drugom mjestu poslje glavobolja. Procjenjuje se da oko 6 do 8 milijona ljudi u Europi boluje od ove bolesti, odnosno oko 1% svjetske populacije. Prema epidemiološkim studijama stopa incidence u Bosni i Hercegovini iznosi 47,3 slučajeva na 100.000 stanovnika. Dakle, radi se o kroničnoj bolesti poremećaja funkcije mozga gdje dolazi do snižavanja praga podražljivosti moždanih stanica sa posljedičnim izbijanjem bioelektričnih impulsa što se klinički manifestira se epileptičnim napadima koji mugu imati dosta raznovrsnu kliničku sliku ovisno od lokacije na mozgu gdje počinje napad i u koje se strukture dalje širi.
Bolest je poznata od samog početka razvoja medicine, pa je tako dokumentovano da su se od epilepsije liječile mnoge poznate povijesne ličnosti kao što su: Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Sokrat, Napoleon…
Datum 26.03. se u svijetu obilježava kao Svjetski dan oboljelih od epilepsije, cilj mu je povećavanje svijesti ljudi o ovoj bolesti. Naziva se i Purple day (ljubičasti dan) jer na taj dan ljudi širom svijeta nose ljubičastu boju u znak podrške oboljelima od epilepsije u cilju redukcije stigme koju nosi ova bolest, kao i pružanja podrške oboljelima da govore o njoj. Ideju za ovaj datum je dala 2008 godine, tada devetogodišnja djevojčica Cassidy Megan iz Kanade, koja i sama boluje od epilepsije, da bi godinu kasnije, većina svjetskih organizacija za liječenje epilepsije priznale taj datum kao službeni datum zbog čega je to i povod da o tome danas razgovaramo.
Zahvaljujući dijagnostici i terapiji većina pacijenata ima normalan život
Danas zahvaljući adekvatnoj dijagnozi i prepoznavanju epilepsije, većina pacijenata može imati dobru prognozu i kvalitetan život. Bolest ima različitu učestalost javljanja tijekom života. Tako se najčešće javlja u periodu prije 14 godine života i poslje 60 godine života. U odnosu na uzrok nastanke epilepsija može biti idiopatska ili urođena, kriptogena ili nepoznatog uzroka i sekundarna ili izazvana bolestima mozga.
Kod djece se epilepsija uglavnom javlja kao urođena, vrlo rijetko je sekundarna kada je posljedica poremećaja razvoja mozga za vrijeme fetalnog razvoja, posljedica povrede mozga prilikom poroda ili povreda drugog uzroka.
Često kod djece epilepsija može zaostati kao trajna posljedica uslijed infekcije mozga i moždanih ovojnica. Iako još uvijek nema čvrstih dokaza, dugotrajno korištenje mobitela i kompjutera kod djece može izazvati epileptični napad ukoliko imaju predispoziciju ili već boluju od epilepsije. U periodu poslije 60 godine život epilepsija je gotovo isključivo sekundarnog uzroka odnosno javlja se zbog oštećenja mozga nakon moždanog udara, anomalija krvnih sudova u vidu aneurizmi, AV malformacija, traumi mozga ili oštećenja zbog dugotrajne primjene alkohola, kazao nam je dr.Baručija.
EEG glave i Magnetna rezonanca su neophodni za brzu dijagnostiku
Dijagnoza epilepsije je složena. Jako je bitno znati da jedan epileptični napad ne znači da osoba boluje od epilepsije jer je odlika ove bolesti kontinuirano ponavljanje napada u određenom vremenskom periodu uz nemogućnost predviđanja kada će se napad javiti. Kod sumnje na epilepsiju neophodno je uraditi elektroencefalogram (EEG) kao i nalaz magnetne rezonance mozga, a kod djece se još preporučuje pregled kardiologa. Sam EEG nalaz ne može nam dati dijagnozu bolesti jer se dijagnoza postavlja uklapanjem kliničke slike pacijenta, učestalošću napada i eventualno nalazom strukturnih promjena na mozgu koje se detektuju magnetnom rezonancom. Također, važno je napomenuti da EEG nalaz kod oko 40% pacijenta oboljelih od epilepsije može biti uredan u vrijeme snimanja, zbog čega se nekad često ponavljaju snimanja ili se radi snimanje nakon neprospavane noći kako bi se „isprovocirale“ promjene na EEG-u, govori dr.Baručija.
Bolnica u Novoj Biloj raspolaže sa suvremenim EEG aparatom
Zahvaljujući NeurNet projektu koji je pokrenulo Federalno ministarstvo zdravlja BiH, naš odjel u Novoj Biloj raspolaže sa suvremenim aparatom za EEG pomoću kojeg je dosta olakšana dijagnoza epilepsije i praćenje takvih pacijenata.
Liječenje epilepsije može biti vrlo jednostavno sa lijekovima. Vrlo mali broj pacijenata zahtjeva primjenu kombinacije više od jednog lijeka. Novija generacija lijekova kao što je npr Levetiracetam su praćeni sa dosta malo nuspojava uz jako dobar terapijski efekat.
Jako mali broj pacijenata koji imaju farmakorezistentnu epilepsiju tj imaju često napade i pored primjene više kombinacije lijekova, mogu zahtijevati operativno liječenje od strane neurokirurga.
Prva pomoć kod epileptičnog napada
U pružanju prve pomoći kod pojave epileptičnog napada neophodno je pomoći da se pacijent okrene na bok kako bi mu se omogućilo disanje. Pogrešno je pokušavati vaditi jezik što se često primjenjuje u praksi jer zbog grča u vilici postoji rizik da druga osoba prilikom spašavanja pacijenta zadobije ugrizne rane na ruci. Većina napada spontano prolazi kroj 1-2 minuta.
Neophodno je pozvati Hitnu medicinsku pomoć na tel 124. Ukoliko je moguće, neophodno je omogućiti da se pacijent prije potpunog gubitka svijesti nježno spusti na pod kako bi se izbjegle povrede glave koje često mogu biti posljedica smrtnog ishoda u toku napada.
Epilepsija je bolest sa kojom se mora naučiti živjeti
Bitno je znati da je epilepsija kronična bolest, sa kojom većina pacijenata može voditi kvalitetan život uz redovne kontrole i adekvatno praćenje od strane neurologa. Nažalost, bolest je još uvijek na neki način stigmatizirana. Pacijenti su često zabrinuti kako će okolina reagirati na spoznaju da boluju od epilepsije. Oni mogu raditi i dalje mnoge poslove kao i svi ostali uz određeni oprez i mjere predostrožnosti na radnom mjestu kako je propisano zakonom. Pacijentice koje su u reproduktivnoj dobi imaju često zabrinutost da li mogu planirati trudnoću, pri čemu moraju znati da mogu imati sasvim normalnu trudnoću i porod uz adekvatno praćenje od strane neurologa i ginekologa te uzimanja terapije jer lijekovi novije generacije imaju relativno malo teratogeno dejstvo.
Pacijentima je jako bitno prenijeti poruku da prihvate vlastitu dijagnozu, da se ne osjećaju usamljeno zbog toga, već da svoje strahove i nedoumice podjele sa svojim najbližima i sa zdravstvenim radnicima koji imaju iskustva u liječenju takve bolesti kako bi um se moglo pomoći i omogućiti kvalitetan život koji zaslužuju, zaključuje dr. Mirza Baručija na kraju našeg razgovora, piše centralna.
