Grupa mještana Čatića, danas većinom umirovljenika, slobodno vrijeme koriste baveći se sportom na mjesnom terenu. Boćanju, doduše prema svojim pravilima. Igraju, kako kažu, već 40 godina.
Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je ovo mjesto nekoliko kilometara od centra Kaknja te razgovarala na terenu za boćanje sa pješčanom podlogom sa okupljenim mještanima. Anto Bojić rekao je kako boćanje koje oni igraju nije klasično, nego se radi o pravilima igre koje su prilagodili sami igrači, kao i da prvenstveno igraju radi zabave.
„U svakoj ekipi su po trojica, i po dvije kugle svaki igrač dobije. Postoji mala kugla, bulin i tko bliže dođe bulinu, on je bolji. Igra se do 16 poena i nakon te jedne partije, tko bude bliži bulinu, brojanjem kugli znamo tko je pobjednik“, objasnio je Anto pravila ukratko.
Rekao je kako je boćanje tradicionalan sport u Dalmaciji, dok je u BiH došao nešto kasnije. Na današnjem terenu igraju od 1985. godine. Kaže kako većinom boćaju umirovljenici, jer mlade to ne zanima.
„Mlađi igraju nogomet ili odbojku ovdje. Nekada smo imali i klub, zvao se Turbina“, istaknuo je Bojić, dodavši kako zimi i po lošem vremenu ne igraju zbog hladnoće.
Drago Benić (72) iz Čatića pričao je da boćaju već 40 godina.
„Ne igramo po međunarodnim pravilima, nego našim i toga se striktno pridržavamo”, istaknuo je i Benić.
Objasnio je i kako ne boćaju radi nagrada, nego da se zabave. Dogodi se da se kroz igru, u natjecateljskom žaru i pomalo posvađaju, ali se sve riješi na terenu.
”Igramo rekreativno i nemamo nagrada. Nekada se kroz igru posvađamo, ali to nije žučno. Kad god nam se ukaže prilika, vrijeme ovdje provodimo. Drago nam je da ste nas posjetili i neka nas i svijet vidi“, poručio je Benić.
Na sportskom terenu u Čatićima okupljena grupa ovih starijih mještana uživala je u boćanju na jesenskom suncu. Obzirom da tijekom kišnih i zimskih dana ne boćaju, zasigurno je kako će cijeniti svaki trenutak proveden na terenu do prvih proljetnih dana kada će ponovo moći izaći na teren za i takmičiti se tko će biti najbliži bulinu.
