Redatelj kaže kako je bilo teško pronaći protagoniste i dugo se čekalo da se počne sa snimanjem filma, koji je još 2010. predstavio kao projekt na Pitching forumu zagrebačkog festivala “Ljudi ne žele govoriti o stvarima koje su rezultat ratnog razdoblja, niti žele da im život bude obilježen činjenicom da su bili u nekom filmu, jer film je vječan”, rekao je Šarenac za Hinu, uoči projekcije u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa.
Ipak pronašao je dvojicu dječaka, Bošnjaka i Hrvata koji dijele ljubav prema nogometu, žele biti nogometaši, a iako žive u istoj državi navijaju za različite nacionalne reprezentacije. Oni su kapetani dviju nogometnih momčadi koje se pripremaju za turnir, potaknut od ravnatelja Katoličkog školskog centra.
Redatelju je bilo zanimljivo koliko njih dvojica imaju zajedničkog kada je u pitanju nogomet. “Filmom sam htio prikazati kako bi trebalo biti što više dodirnih točaka koje bi dovele do kontakta među učenicima, jer su sada odvojeni željeznom ogradom i bojom fasade, a zbog neusklađenog početka nastave i održavanja odmora nemaju se niti priliku upoznati”, ustvrdio je.
Šarenac smatra kako bi od podjela možda bolje rješenje bilo ono iz distrikta Brčko, gdje sve nacionalnosti pohađaju istu školu, ali djeca posebno biraju grupe predmeta što, ocijenio je, funkcionira jako dobro.
Kaže kako je godinu dana nakon snimanja filma situacija u travničkoj gimnaziji zapravo ostala ista, jedini doticaj podijeljenim srednjoškolcima i dalje im je turnir, ali stvari se nisu bitnije promijenile i upitno je mogu li se ikada promijeniti.
“Nema spremnosti ljudi da nešto promijene, Bosna i Hercegovina je decentralizirana zemlja u kojoj vlada priličan kaos, ima trinaest vlada i 155 ministara, a svaka odluka koja dođe iz EU prvo se mora prevesti na tri jezika”, dodao je.
S filmom “Dvije škole”, snimljenim u koprodukciji BiH, Srbije i Hrvatske, Šarenac je prije sedam godina sudjelovao na Pitching Forumu ZagrebDoxa.
/FENA/
