Korizma je jedno posebno vrijeme u vjerskoj godini koja traje 40 dana. Pravo govoreći, od Pepelnice do Velike subote je 46 dana, ali se nedjelje ne broje jer dan Gospodnji ne trpi posta. Kroz to vrijeme vjernike se posebno poziva na post, molitvu i djela milosrđa. Obraćenje ne znači bezuvjetno 180 stupnjeva preokreta, nego puno više ispravak puta, čiji cilj treba biti sami Gospodin.
Pitanje koje čujemo pred svaki početak Korizme glasi: čega ćeš se odreći? Čujemo tako različite odgovore: „Odrekao sam se kave, slatkiša, cigareta. Neću izlaziti u kafiće, neću piti pivo…“ i slično. No kako bismo razumjeli onaj istinski smisao pokore, jedanko tako dobro moramo razumjeti i smisao korizme. Korizma je vrijeme kroz koje iščekujemo uskrsne blagdane, a oni su glavni jer obilježavaju i glavni događaj – uskrsnuće Isusa Krista.
Postavljamo si stoga pitanje: što je to zapravo pokora?
Pokora je izraz kritičkog stava prema vlastitom načinu života koji se očituje kroz želju za popravkom. Ono što nas crkva naučava je to da pokora jedino i samo onda dobiva smisao ako se provede u djela ljubavi. Isus nam kao i uvijek može biti najbolji primjer. On nije prezirao svoje tijelo ni jelo, ali se znao povući u osamu te postiti i moliti te sabrati svoje misli kako bi poslije bio svježiji u razgovoru s ljudima. To nam pokazuje da pokornička djela moraju učvrstiti naše tijelo da ono bude poslušno duhu. Važno je da shvatimo da pokora nije samo isključivo izbjegavanje zla, već nastojanje činjenja dobrih djela.
Postoje tri glavna oblika pokore: post, molitva i djela milosrđa. Sva tri su podjednako važna i međusobno se povezuju i nadopunjuju. Ne djeluju jedan bez drugoga. Tako nas primjerice molitva potiče na post i da činimo dobro. Post nam pak daje snagu u molitvi i činjenju dobrih djela. Dobra djela nam donose radost i zasluge.
U današnje vrijeme ova korizmena pokora dobila je jednu skroz drugu dimenziju. Mnogima je važno da svi znaju da su se odrekli cigareta te im je važnije tuđe divljenje njihovoj pobjedi nad hranom i pićem negoli Kristova pobjeda nad grijehom.
Zapamtimo da uvijek trebamo pronaći neki uzvišeniji cilj. Odričemo li se jela danas da bi sutra imali više, krivo smo postupili! No odričemo li se jela kako bi svoj obrok podijelili s onima koji nemaju, učinili smo nešto dobro za drugoga, ali i sebe. Trenutni gubitak koji možda osjetimo pri nekoj žrtvi poslije se pretvara u veliku radost i ispunjenost.
Korizmenu pokoru trebamo činiti u skrovitosti i njom slaviti Boga, a ne sebe. To nam potvrđuju i Isusove riječi: „Kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“
Korizmu okrunjuje i jedna vrlo posebna pobožnost – Križni put. Prolazeći i moleći kroz 14 postaja, vjernici imaju približiti se Isusovoj muci i naći u njoj snagu za sve životne boli i kušnje.
Puno toga nosi Korizma, ali najvažnije kreće od nas samih: da prihvatimo i prepoznamo svoje greške i da kroz ovih 40 dana pokušamo ispraviti svoj put i činiti što više dobrih djela.
Smilja Erak / kroativ.at
