O peticiji “Stop mostarizaciji Travnika” koju organiziraju pojedine stranke u Travniku, o preustroju Općine Travnik u gradsku zajednicu i navodnoj “međunacionalnoj podjeli grada” u intervjuu za Travnički vjesnik govori dugogodišnji bh novinar i ugledni politički komentator i analitičar Tvrtko Milović, urednik dokumentarno suvremenog programa BHT1.
Bili ste moderator na okruglom stolu „Preustroj općine Travnik u gradsku zajednicu – razlozi, modeli, načini i primjeri dobre prakse“ organiziranog prije nekoliko godina, a koje se odnosi na način uređenja Travnika kao jedinice lokalne samouprave. Je li po Vama Travnik treba biti grad?
Ne želeći nikoga uvrijediti, ali za razliku od većine onih koji danas imaju status grada – Travnik zaista jeste grad. Jedini razlog što Travnik još nema status grada je ustvari i najtužnija stvar u svemu ovom – zato što to većina građana ne želi!
Kada sam prije nekoliko godina moderirao okrugli stol, bio sam malo začuđen da su samo hrvatski politički predstavnici podržali ovu inicijativu, dok su je Bošnjaci ignorirali. U Travniku se najbolje oslikava ta begovska arogancija u kojoj se problem ignorira sve dok onaj slabiji trpi veću štetu od onog tko je na vlasti. A trpe ustvari svi.
S obzirom da propadanje Travnika traje već jako dugo, dojma sam da se grad sustavno uništava u korist pojedinih interesnih grupa, i sve dok to sami Travničani ne prepoznaju, bojim se da će grad nastaviti propadati.
Stranke okupljene oko HNS-a traže identičan status za Travnika, kao i Mostara. Je li takav zahtjev opravdan?
Svaki zahtjev je legitiman odnosno opravdan sve dok ne zadire u nečije tuđe slobode. To što stranke okupljene oko HNS-a zahtijevaju mi ne izgleda kao nešto što ugrožava bilo koga ili bilo čije slobode. Bojim se da je ovdje jedino ugrožena nečija pozicija da neometano uništava grad, pa iz tog smjera dolazi i otpor bilo kakvim pokušajima preuređenja sadašnje općine Travnik.
Paralela s Mostarom je dobra u političkom smislu, jer ono što je Mostar za Hercegovinu to je Travnik za središnju Bosnu. Ako znamo da je središnja Bosna posljednji preostali istinski multietnični prostor u BiH, onda je očuvanje multietničnosti Travnika obaveza svih onih koji se zalažu za opstanak Bosne i Hercegovine. Jer onaj trenutak kad BiH ne bude imala multietničnog vezivnog tkiva ona će se i raspasti.
To je još jedan razlog što me čudi takav otpor bilo kakvim razgovorima o Travniku, posebno nakon što smo uspjeli nekako riješiti pitanje Mostara.
Općinske organizacije SDP-a, Naše stranke i NiP su u Travniku pokrenule potpisivanje peticije „Stop mostarizaciji Travnika“ kao odgovor na ponovno aktualiziranje teme statusa Travnika. OO HDZ BiH Travnika je izdao priopćenje povodom navedene inicijative, u kojem se, između ostalog, tvrdi kako poseban Statut za Travnik ide u pravcu održavanja i osnaživanja multietničkog karaktera Travnika. Kakav je Vaš stav glede navedenog?
Prvo, to vam govori o bošnjačkom karakteru ove tri stranke. NiP to naravno i ne krije, ali SDP i Naša Stranka su proveli godine ubjeđujući javnost kako su multietnične.
Naravno, njihovo je pravo da budu bošnjačke, kao što je njihovo pravo da budu protiv nečega.
Ono što je na okruglom stolu „Preustroj općine Travnik u gradski zajednicu“ SDP tada imao a sada nema jeste spremnost i otvorenost za razgovor. Tada je na okruglom stolu bio vijećnik SDP-a i aktivno je sudjelovao u raspravi. Danas vidimo da ova stranka potpisuje peticije protiv same rasprave.
Usput rečeno, ne možemo tvrditi da je taj preustroj dobar ili loš dok ne vidimo prijedloge. Zasad toga nemamo. Imamo samo inicijativu da se razgovara, pa ne vidim čemu peticija protiv razgovora. Ako im se ne razgovara – ne moraju.
Je li poseban Statut koji se traži za Travnika kao što je u Mostaru ide u pravcu multietničnosti Travnika? Ako da, kako komentirate da su stranke koje sebe nazivaju multietničkim protiv Statuta kojem se podržava i ojačava multietničnost?
To je ustvari pravo pitanje: Kakav bi Statut ojačao multietničnost Travnika? Kakav Statut žele stranke HNS-a, kakav Statut žele bošnjačke stranke…
Nisam Travničanin, pa ne mogu znati bolje što treba od samih Travničana. Ali kao politolog mogu samo podržati političke inicijative svake grupe građana koje nikom ne štete. Gledajući sa strane, čini mi se da je Travnik glomazna općina sama po sebi. To nije samo problem Travnika, nego generalno nesrazmjera općina u BiH. Tako je Travnik oko 60 puta veći od njemu susjedne općine Dobretići!!
Dakle, postoji prostor i za preustroj općine, kao i za ukupnu reviziju općinskih granica u cijeloj BiH kako bi se općine učinile funkcionalnijim i jeftinijim. Neke bi se općine u tom procesu ugasile a neke nove nastale. Osobno, čini mi se da Turbe mogu normalno funkcionirati kao zasebna općina, jednako kao i Nova Bila. U tom slučaju Travnik bi zaista bio grad, bez obzira na njegov formalni Statut.
No, i bez toga, Travničani, pa tako i travnički Hrvati imaju pravo zahtijevati ono što već imaju Bošnjaci Mostara – zagarantirane izborne kvote u tijelima vlasti. I ne samo oni – bilo koja druga etnička skupina u bilo kojoj drugoj općini u BiH. Naravno, ukoliko za to postoji opravdan razlog.
S te strane, sigurnost koju bi Hrvati imali prilikom participiranja u lokalnim institucijama zasigurno bi ojačala multietnični karakter Travnika i središnje Bosne pri čemu Bošnjaci ne bi izgubili ništa.
Naprotiv.
Stranke oko okupljene oko HNS-a se pozivaju na „Promemoriju travničkih Hrvata“. Prije nekoliko godina ste bili na javnoj tribini „Godinu dana od Promemorije travničkih Hrvata“. Kako gledate na taj dokument? Da li ista može biti osnova za razgovore o statusu Travnika?
Radi se o jednom vrlo modernom, otvorenom i kvalitetnom dokumentu koji je odličan temelj za razgovore o budućnosti Travnika. Na žalost, kvaliteta tog dokumenta ni na koji način nije pridonijela promociji njegove osnovne poruke. Dokument je ostao ignoriran od strane Bošnjaka.
To je nešto što gledamo na nacionalnoj razini još od Kreševske deklaracije. Dakle, sve što Hrvati usvoje Bošnjaci ignoriraju. A onda padne u zaborav.
Zato je bitno da hrvatske stranke, ustvari radi se o samo jednoj, zaista sa viših razina delegiraju pitanje Travnika kao bitno. Ja bih to proširio na pitanje šire reforme lokalnih zajednica, ali svakako je Travnik prioritet.
Dolazite iz Kiseljaka koji je kao i Travnik u ŽSB. Većina općina u ŽSB imaju multietničku strukturu stanovništva i dijelom su opterećeni međuetničkim odnosima. Smatrate li da posebni statuti kao što je u Mostaru mogu biti rješenje za relaksaciju međuetničkih odnosa? Je li takav statut može biti okvir za stvaranje boljeg društvenog i političkog ambijenta kao preduvjeta sveukupnog razvoja?
Naravno. Mostar je presedan u kojem vidimo da se multietnični karakter lokalne zajednice prepoznaje u samom izbornom zakonu.
Ako je mogao Mostar – nema razloga da to ne bude i Uskoplje, Travnik, Brčko… sva mjesta gdje postoji potreba za tim. I u pravu ste – to je većina općina u ŽSB. Dakle mi bi jednim ujednačenim i pravednim izbornim sistemom lokalnim zajednicama riješili čitav niz problema.
S aspekta Hrvata, konačno bi se relaksirali odnosi u općinama poput Jajca, Novog Travnika, Viteza i Busovače… tamo bi Hrvati imali zagarantirane pozicije u općinskoj administraciji bez obzira je li načelnik Hrvat ili ne. Naravno, profitirali bi i Bošnjaci tamo gdje je njima bitno.
Kada jednom otklonite etničke napetosti, onda ste otvorili put suradnji i ekonomskom napretku. To nas barem uči povijest etnički obojene Europe.
/Travnički vjesnik/
foto: Facebook: Tvrtko Milović
