U Srpskoj ima 14 registriranih sportskih kladionica na skoro 1.000 lokacija, što znači da na 1.273 stanovnika ima jedna kladionica, u čemu prednjači Banja Luka u kojoj je omjer još manji. U gradu jedna kladionica je na 890 stanovnika, ali mnoge od njih ne služe više da uđete, odigrate neku igru i izađete, već da uz kavu u njima ostanete satima.
Tako je otvaranje kafića postalo previše retro, pa se posljednjih godina sve češće u njima nalaze „šalteri za klađenje“, a najčešće mušterije su mladi do 30 godina, prenosi Blic.rs – Kladio sam se uvijek, ali samo kada su neke bitne utakmice. Sada, svaki dan uz kavu, sastavim dva, tri tiketa i igram bingo. Ne potrošim manje od pet KM, a ako dobijem koju marku onda s tim dalje igram – kaže Bojan B. (22) koji, sudeći po njegovim riječima, mjesečno na „kavu“ potroši najmanje 150 KM. Dodaje da je „na kavi“ sa društvom znao prokockati sav džeparac, čak i novac od rate za stan. Bojan je samo jedan od primjera kako naizgled bezazlena stvar lako preraste u zavisnost, iz koje je teško izaći. – Svi kafići oko zgrade imaju kladionice. Da njih nema, ni bih igrao, ovako kada je već tu, sjednemo i igramo. Najviše što samo dobio je 50 KM. Iako znam da sam više u gubitku, ne mogu prestati, jer se nadam nekom većem dobitku – tako svoje iskustvo opisuje devetnestogodišnji Saša Kuzmić, te dodaje da se puno lakše navući na kocku uz kavu ili pivo, nego odlazeći do prvog šaltera kladionice.
Posmatrajući mlade kako slijepo gledaju u listiće nadajući se nekom dobitku, postavlja se pitanje – da li su toliko siromašni ili samo imaju viška slobodnog vremena? – Nismo toliko siromašni. Mladi ne kockaju zbog prijeke potrebe, već im je tako nametnuto. Žele brz dobitak i imaju viška slobodnog vremena, a malo povjerenja u sistem i posao, jer vide da ljudi koji rade nemaju sigurna primanja. Poljuljan je sistem vrijednosti, pa ljudi misle da će prije dobiti ogroman novac na kocki nego da će ga zaraditi – objašnjava ekonomski analitičar Zoran Pavlović i dodaje da mladi džeparac radije pokušaju zaraditi u kladionici, dok posao ni ne pokušavaju naći. Iako mladi smatraju da je igranje binga uz kavu bezazleno, liječnici Univerzitetskog Kliničkog centra RS kažu da je u psihijatrijskim ambulantama primećan sve veći broj mladih ljudi koji se javlja sa ovim problemom. Dobra poslovna ideja Banjaluka je grad kafića i kladionica, a ova dva „biznisa“ spojiti u jedno pokazalo se kao prava kombinacija.
– To je samo jedna dobra poslovna ideja između ljudi koji imaju kladionice i kafiće, koji su u svemu videli biznis. Sve to se vrlo brzo pokazalo kao dobitna kombinacija, jer se biznis se razvija kako tržište reguje – objašnjava Zoran Pavlović. Maloljetnicima otvorena vrata S obzirom na to da po zakonu, kladionice ne smiju biti u neposrednoj blizi škola, niti maloljetnici smiju ući u njih, kafići tu imaju prednost. Maloljetnicima nije zabranjen ulaz u kafiće, slobodno mogu doći na sok i kockati se koliko žele, a sve im je na dohvat ruke, jer su i osnovne i srednje škole okružene kafićima. – Dolaze svaki odmor, a nakon škole sjede satima. U kafićima uz tikete čekaju autobus, kao da im taj novac treba za život – ispričala je radnica jednog kafića pod Starčevicom.
/Vecernji.ba/
