Priča o našem sugrađaninu Dragi Marjanoviću, mogla bi se napisati u nekoliko serijala, zbog njegovog cjeloživotnog angažmana koji je posvetio lokalnoj zajednici, školi i djeci, obitelji i prijateljima. Ovaj skromni i dobri čovjek, 40 godina je bio učitelj, koji je na koncu svog djelovanja u školi, postao ravnatelj Osnovne škole “Nova Bila”. Bibliotekar, matičar, učitelj, sportski djelatnik, ravnatelj, lovac, sve su to zanimanja i postignuća za koje je Marjanović primio mnoge pohvalnice, zahvalnice, nagrade, a kao kruna došla je i zlatna plaketa-za životno djelo od Sportskog saveza općine Travnik.
Drago Marjanović, rođen je 29.9.1952. u Gladniku, u seoskoj i siromašnoj obitelji. Osnovnu školu je pohađao i završio u tadašnjoj školi „Travnički odred“ u Novoj Biloj.
„Kada sam 1968. završio školu, zajedno sa prijateljem želio sam otići u franjevačko sjemenište u Visokom. Međutim, spletom okolnosti on je odustao, a ja sam se predomislio te na koncu se upisao u posljednju generaciju učiteljske škole, koju sam završio 1972. godine. Međutim zbog popunjenog nastavnog kadra, za nas mlade učitelje posao je bilo teško pronaći.“, rekao je u razgovoru za portal Novabila.info Marjanović.
Prisjećajući se tih vremena, kaže kako je i prostorno uređenje Nove Bile bilo drugačije. Tako je na mjestu gdje je današnji HKC, bila jedna zgrada čiji je dio lokalna zajednica odlučila preurediti u biblioteku i čitaonicu.
„Biblioteka je otvorena sredinom osmog mjeseca 1972. godine, a otvorio ju je pjesnik i književnik Jure Kaštelan. Lokalni funkcioneri pozvali su mene da budem prvi bibliotekar, što sam i prihvatio, to je ujedno bio i moj prvi posao. Eh, kakva je samo narodna fešta, bila taj dan.“, prisjetio je se Marjanović.
Nekoliko mjeseci kasnije Marjanoviću je se stvorila prilika da počne raditi kao učitelj u Osnovnoj školi „Nikole Milić Voljevac“, u jednom selu na samom izvoru Vrbasa, udaljenom od Uskoplja 20 kilometara. Međutim u siječnju 1973. odlazi na osluživanje vojnog roka, po završetku vojnog roka 1974. vraća se u prosvjetu kao učitelj područne škole u Grahovčićima, gdje je radio pet godina.
„Radio sam aktivno u lokalnoj zajednici, tako sam 1974., izabran za predsjednika Omladinske organizacije, koja je oko sebe okupljala sve mlade iz Nove Bile. Tada je mladež bila aktivna i velikobrojna. Nakon osmogodišnjeg presjedanja organizacijom, lokalna zajednica mi je ponudila posao u Općini, kao tajnika Mjesne zajednice i matičara, što sam i prihvatio. Zbog svih tih mojih aktivnosti, u znak solidarnosti sam dobio i stan u tek napravljenoj zgradi (1979.) u Novoj Biloj. A, da (smijeh) u međuvremenu sam se i oženio, 24.7.1976. godine.“, opisao je ukratko.
Marjanović je 1977., bio jedan od trojice, osnivača Nogometnog kluba “Nova Bila”, koji ove godine proslavlja 40 godina postojanja. Posao u općini obnašao je sve do 1985. godine, kada je se ponovo vratio u prosvjetu, na poziv tadašnje ravnateljice Jelice Žuljević, koja mu je ponudila posao u područnoj školi u Pokrajčićima. Dvije godine kasnije s radom je započeo u OŠ „Nova Bila“, u kojoj je radio sve do rata.
„Nakon što je započeo rat morali smo prekinuti nastavu, međutim odmah nakon što je bilo potpisano primirje, škola je započela s radom. Tako da od 1994., pa sve do 2011. godine sam podučavao djecu u OŠ „Nova Bila“.
Nakon što sam završio s učiteljskom karijerom, od političkih struktura lokalne zajednice imenovan sam za ravnatelja škole, a u mirovinu sam otišao 1.9. 2016., te samo mjesec dana kasnije od svojih radnih kolega te od strane Ministarstva, dobio sam priznanje za poseban doprinos obrazovanu u županiji središnja Bosna.“, ispričao je dugovječni učitelj.
Iako u mirovini i dalje obnaša dužnosti sportskog djelatnika u NK „Nova Bila“. Aktivno se bavi i lovom još od 1997. kada je postao članom Lovačkog društva „Sokol“. Također na posljednjim izborima izglasan je i izabran za Općinsko vijeće, te kako kaže bez obzira na godine svoju dužnost obnaša odgovorno.
„Posebno sam ponosan na jedan događaj u životu, a to je kada sam izabran od Japanske ambasade u Sarajevu, za odlazak u Japan na edukaciju na temu „Izgradnja obrazovne mreže za mir u BiH“. To je za mene bilo izvanredno iskustvo i doživljaj koji se ne može opisati.
Posebno sam ponosan na svu moju djecu i učenike, koji me i dan danas na ulici prepoznaju i pozdravljaju.”, zaključio je za kraj.
NovaBila.info | Tanja Meljančić
