Na predstavljanju knjige „Nisam šutio“ u pleterničkoj Knjižnici i čitaonici na kojem je bio i sam autor, hercegovački fratar fra Mario Knezović u programu predstavljanja sudjelovali su i pleternički Ramci, članovi Zavičajnog KUD-a Rama iz Pleternice. Oni su pjesmom pozdravili dragog gosta i sve one koji su došli čuti što to hercegovački fratar progovara u svojoj knjizi koja plijeni sve veću pažnju kako intelektualnog tako i običnog puka, piše Dražen Krstanović za Rama-Prozor.info.
Tražilo se mjesto više u pleterničkoj Knjižnici i čitaonici gdje je fra Mario progovorio o čemu je pisao u svojoj knjizi, bez dlake na jeziku, otvoreno o politici, crkvi i društvenim događanjima. Uz autora knjige, fra Maria bili su i gosti Darko Pavičić iz Zagreba, novinar Večernjeg lista i Marijan Knezović, društveni aktivist i kolumnist koji je čitajući nekoliko ulomaka iz knjige zorno dokazao o kakvom se uratku radi.
Pozdravljajući fra Maria i sve one koji su došli na promociju zaorile su se pjesme koje su pleterničke Ramkinje i Ramci skladali baš za tu prigodu.
Ramo moja postojbino stara dok je tebe bit će i fratra – otpjevale su u uvodu Ramkinje gledajući u glavnoga gosta fra Marija.
Dirljivijim riječima kroz pjesmu i gusle o tužnoj istini Ramskog puka progovorio je Jure Vidakušić.
Obrativši se pjevajući i svirajući gusle Jure je zapjevao:
Dušu čuva i štuje te Bože, al istinu prešutiti ne može. Istina nas samo vodi raju on ne šuti po tome ga znaju. Pozdravimo hrvatskoga tića, pozdravimo fratra Knezovića.
Nastavio je Jure pjevajući Sada ću vam jednu otpjevati. Tu istinu svi moramo znati. Teška jada i hrvatskih muka, čuj istinu od ramskoga puka.
Okrećem se gdje su mi jarani, gdje ostaše moji sretni dani. Već prođosmo kilometar peti, a moj Šaro još za nama leti. Zbogom, zbog svi moji jarani, zbogom Šaro, zbogom sretni dani – završio je Jure pjesmom.
-Hvala na prekrasnim govorima ljepote, nježnosti, poetičnosti i dobrodošlice, posebno na onome što su otpjevali naše drage Ramkinje i Ramci. Onaj Šaro, onaj me je Šaro rasturio, rasplakao me, natjerao mi je suzu na oči. Dobro je da u zemlji Hrvata može nekoga rasplakati pas kad ne može čovjek – rekao je između ostalog fra Mario Knezović.