Još se uvijek ne nazire kraj pravno-političkoj kalvariji Travničkoga sjemeništa i KŠC-a. Naime, 20-godišnja pravna borba Katoličke crkve za svoju imovinu u Travniku još uvijek traje unatoč odluci Doma za ljudska prava za BiH, mišljenju Ustavnog suda BiH i na koncu mišljenju i prijedlogu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, piše Večernji list BiH. Naime, Ured zastupnika Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zaprimio je aplikaciju Vrhbosanske nadbiskupije protiv BiH koja se odnosi na propust nadležnih vlasti u Federaciji BiH da izvrše konačnu odluku Doma za ljudska prava za BiH. Podsjećanja radi, Ustavni sud BiH postupao je u predmetnom slučaju te je odlukom od 30. listopada 2012. ustvrdio da Federacija BiH nije izvršila odluku Doma.
Također, Europski sud je u svom pismu istaknuo mišljenje kako bi se taj predmet, u svjetlu prakse Suda, mogao riješiti zaključivanjem prijateljske nagodbe ako Vlada prihvati uvjete prijateljske nagodbe. U tu je svrhu Europski sud definirao uvjete za zaključivanje prijateljske nagodbe te je načinio i deklaraciju. Deklaracija sadrži jasne uvjete zaključenja prijateljske nagodbe prema kojima se tužena strana obvezuje isplatiti Vrhbosanskoj nadbiskupiji 3600 eura na ime nematerijalne štete te 500 eura na ime troškova i izdataka postupka. Osobito, prema predloženim uvjetima prijateljske nagodbe, tužena se strana obvezuje poduzeti sve nužne korake u vezi s premještanjem državnih škola smještenih u zgradi Srednje škole Nadbiskupije u Travniku i ustupiti preostali dio zgrade Vrhbosanskoj nadbiskupiji najkasnije do 1. srpnja 2018. godine. Međutim, ono što je ključno u cijeloj priči vezano uz imovinu Katoličke crkve u Travniku je da je Vlada BiH bila neposredno uključena u proces definiranja aktivnosti i dinamike izvršenja odluke Doma, tako da je Vlada FBiH zaključila ugovor s Vrhbosanskom nadbiskupijom u vezi s izvršenjem odluke Doma. Također, Vlada Federacije BiH je u veljači 2010. usvojila zaključke u vezi s poduzetim mjerama izvršenja, piše Večernji list. Slijedom navedenoga, zastupnik smatra da je nesporna nadležnost Vlade Federacije BiH u ovom trenutku, kao nadležne razine vlasti, postupiti po prijedlogu Europskog suda i razmotriti osnovanost prijedloga za zaključenje prijateljske nagodbe u predmetnom slučaju. Dalje, Federaciji BiH naređeno je, što je moguće prije, Vrhbosanskoj nadbiskupiji ustupiti preostali dio zgrade, a najkasnije u roku od godinu dana. No, ta odluka do danas nije izvršena.
Međutim, Vlada Federacije BiH ne prihvaća prijedlog Europskog suda za zaključenje prijateljske nagodbe u predmetu koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava po aplikaciji Vrhbosanske nadbiskupija protiv BiH. Što više, Vlada FBiH donosi zaključak prema kojemu Ured za suradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom BiH Uredu zastupnika Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava treba dostaviti pisano izjašnjenje na navode žalbe podnositelja s pratećom dokumentacijom. Ako Vlada Federacije ne pristane na zaključenje prijateljske nagodbe, za očekivati je da će Sud, na tragu ustaljene prakse u sličnim predmetima, donijeti presudu koja može biti financijski nepovoljnija za Federaciju Bosne i Hercegovine, što uključuje troškove i izdatke postupka. Također, donošenje još jedne negativne presude za Bosnu i Hercegovinu iz osnove koja je predmet dobro utvrđene sudske prakse šteti ugledu BiH na međunarodnoj razini.
