Siva slika o odlasku Hrvata, sve manjem broju rođenih postala je naša svakodnevnica. Svjedoci smo odlaska mladih ljudi sa svojih ognjišta zbog različitih razloga. Jedni odlaze u potrazi za poslom, tražeći bolje uvjete za sebe i svoju obitelj dok neki drugi odlaze jer je to postao trend. Često čujemo od mladih roditelja kako odlaze jer ovdje ne vide budućnost za svoju djecu. Slušajući i gledajući cjelokupno stanje o mladim ljudima i mladim obiteljima pitamo se, ima li naša domovina budućnosti?
Blagoslov za cijeli kraj
U vremenu kada smo zaogrnuti pesimizmom, ima dana kada čovjek upozna ljude i događaje koji ulijevaju nadu i nose svjetlo u tmurne dane. Naviknuti na negativne statistike, zabrinjavajuće podatke moramo se radovati jednom velikom događaju iz maloga kraja. U župi Skopaljska Gračanica kod Uskoplja, u kojoj se krstilo sedmo dijete jedne mlade obitelji, blagoslov je za ovaj kraj. Odluka junaka ove priče Zdravka i Jelene Maros da dobiju sedmo dijete u svojoj mladoj obitelji dokaz je da se ovi mladi roditelji ne boje života. Oni su slika nesebičnih roditelja, velikih odricanja i neizmjerne ljubavi. Misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Vinko Radić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rodom iz skopaljske doline. Velečasni Vinko ove godine slavi 50 godina misništva, bogatog iskustva i hvale vrijednog rada. Nesebično je pomagao potrebite, davao poticaj studentima, školarcima, mladim roditeljima kako bi napredovali i stvarali bolji život. U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Tadija Ivoš, župnik župe Skopaljska Gračanica i vlč. Ilija Ivoš, pastoralni pomoćnik i župnik u župi Rostovo. Na početku misnoga slavlja, pozdravivši roditelje, kumove djeteta te sve brojne okupljene vjernike, župnik vlč. Tadija je rekao kako je bitno iskazati potporu ovoj obitelji s brojnom djecom te po sakramentu krštenja povjeriti mlado biće Božjoj ljubavi.
Vlč. Vinko je u svojoj propovijedi iskazao potporu Zdravku i Jeleni u njihovoj hrabrosti i otvorenosti životu. Čestitao je mladim roditeljima, i kazao im kako ovu radost i drugi dijele s njima, da se i drugi raduju jer ovo je veliki dan i za ovu župnu zajednicu i za Crkvu. Hrvatski narod suočen sa raseljavanjem, izumiranjem, posebno se raduje svakom novom djetetu, zato je maleni Jakov radost cijeloga kraja. Zaželio im je blagoslov da odgajaju svoju djecu u kršćanskom duhu i da im djeca budu radost te da ih uče pravim životnim vrijednostima. Osvrnuvši se na odlazak Hrvata iz ovih krajeva poručio je da nas ne može uništiti rat, sablja ni metak nego samo bijela kuga. Poruka za roditelje maloga Jakova,ali i za sve ostale, da imaju hrabrosti kročiti kroz život jer nikada nisu sami, Bog nikada ne napušta one koji ga ljube. Kumovi koji trebaju biti na pomoći, biti bliski s djetetom postaju snažna duhovna veza. Kum maloga Jakova, također je primjer hrabrosti jer on i njegova supruga roditelji su petero djece. Zdravko i Jelena Maros su dostojan uzor svojoj djeci, a to pokazuju i time da su usprkos svim problemima koje pred njih stavlja današnji svijet odlučili imati toliko djece. Zdravko je rođen 1984. godine i vrijedan je radnik i skrbnik za svoju obitelj. Majka Jelena rođena je 1986. godine. Brak su sklopili 2006. godine i do sada su deveteročlana obitelj. Najstarije dijete u ovoj obitelji je djevojčica Magdalena rođena 2006. godine, potom Karla rođena 2008. godine, Ante rođen 2010. godine, David rođen 2011. godine, Ivo rođen 2013. godine, Ema rođena 2015. godine, te najmlađi dječak Jakov koji je jučer kršten ima nešto manje od mjesec dana.
Izbjeglička priča
Životna priča ovih roditelji, kao u ostalom i mnogih drugih ljudi iz ovog kraja, nije nimalo jednostavna. Naime, u vihoru rata, Zdravko tada kao dječak morao je bježati sa svojim roditeljima i sestrama iz svoga doma u izbjeglištvo. Isto se dogodilo i s Jelenom i njenom obitelji koja je zbog ratnih prilika morala napustiti svoje rodno mjesto Kandiju. Zahvaljujući trudu svojih roditelja i Zdravko i Jelena nakon rata su se vratili na svoja ognjišta. Zdravko danas radi kao trgovac u jednoj mesnici u Uskoplju te svojim radom i trudom svojoj djeci osigurava dostojan život. Majka Jelena u toplini doma odgaja njihovih sedmero djece. Priča ove mlade obitelji je razgalila cijelu skopaljsku dolinu. Mnoge škole se danas bore kako bi upisali jedan prvi razred od desetak djece, a ova obitelj praktično u svome obiteljskom domu ima jedan razred. Neka ova pozitiva priča bude na ohrabrenje svima onima koji negativno razmišljaju ili se boje života. Djeca su baklja nade koja rasvjetljava ovo sivilo koje se nadvilo nad Hrvate u ovim krajevima , mnogobrojna djeca koja su danas bila okupljena na svetoj misi svjedoci su kako njihova svjetlost nije mala, da postoji nada za ovu župu i okolinu. Život će se nastaviti, a upravo brojna nasmijana lica djece ulijevaju nadu i u one koji ovdje ne vide budućnost. Ova lijepa priča neka bude poticaj onima koji razmišljaju o odlasku iz domovine iako imaju posao s kojim mogu prehraniti svoju obitelj, a odlaze jer je to postao hit, jer se osjećaju manje vrijednima ako su odlučili ostati na vlastitom ognjištu i svojim radom i mukom prehranjivati svoju obitelj. Mlada obitelj Zdravka i Jelene Maros dokazuje da se uz sve muke i nevolje, radom, trudom i pozitivnim razmišljanjem može živjeti pod suncem našega komadića neba.
/vecernji.ba/
