Ima li koga? Postoji li dolje svijet ili je nebo promjenilo mjesto pa više nije gore, nego dolje? Ima li kuća, ljudi; ima li života? Dolje je jedan ponosni gradić okupan maglom, dolje je čovjek okupan lijepom riječju i prijateljskom rukom. Dolje smo vam mi. Tamo se majka za sina veže, brat za sestru, supruga za muža, prijatelj za prijatelja. Tamo ljubavi još ima. Tamo su šume i rijeke i livade i pašnjaci obojeni najljepšim bojama pa i onda, kada je sve sivo i tmurno. Posebno neko sivilo od kojeg ljudi ne bježe, posebno neko sivilo sa kojim se ljudi poistovijete, i prihvate ono što im nudi. Tamo dolje u magli, tamo vas čekamo. Tamo gdje magla upotpuni jutro, tamo je život.
Tamo gdje magla i po neka kap kiše ne okreću leđa radosti, tamo je ljubav. Tamo gdje se ne marškaju kišobrani, gdje ljudi ne žure glavom bez obzira, tamo gdje se zastane na trenutak i još uvijek progovori koja riječ. Tamo se u magli čeka i Božić i Bajram, tamo se u magli rađaju novi naraštaji, tamo se u magli voli. Tamo nas je sakrila magla od metka i granate, tamo nas je sakrila magla od ovozemaljskog zla koje nas čini samo jačima. Ta naša kotlina, toliko ponosna, nikada nije izgubila svoj sjaj. Još uvijek smo tamo svi bijeli ali daleko različiti, živimo život punim plućima, grleći sve one znane kao i one, prvi put viđene. Koliko je života tamo, gdje sa Vlašića izgleda kao neki oblak kroz koji propadneš, tko zna kuda. Tamo vam je Travnik, ponosno stoji, otvorenih vrata. Tamo vam je Travnik, u dolini Lašve, najhladnije a najtoplije, najsrdačnije. Tamo on ponosno stoji sa svim znamenitostima, sa svom kulturnom baštinom koju njegujemo. Tamo te pozdravi zvono crkve svetog Ivana Krstitelja, tamo te budi i na počinak ispraća zvuk ezana sa minareta Šarene džamije, tamo se osjeti miris tamjana iz hrama Uspenja presvete Bogorodice. Tamo majka dijete uči ljubavi i suživotu, tamo se poštuje druga vjera i nacija, tamo je susjed susjedu brat. Slobodno dođi, spusti se kroz maglu i zaželi dobar dan Travniku. Neće te vratiti sa svojih kamenih vrata, nahraniti će te i napiti svojom dobrotom i posebnim spokojem. Otići ćeš iz njega miran, putem kojim si pošao. Čekaj me u magli, uskoro ću ti doći…
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
