Povijest ovog blagdana predstavlja promjenjivu i neusklađenu priču koja je počela prije Kristova rođenja.
Od iskona je skraćivanje dana bacalo ljude u depresiju, a kako se s krajem godine povećavao i broj tmurnijih dana, tmurniji je postajao i čovjek. Kako bi stali na kraj općem sivilu koje je tada vladalo prvi su se dosjetili stari Rimljani koji su taj najomraženiji dio godine jednostavnom formulom pretvorili u najomiljenije vrijeme za sve svoje stanovnike i usput sasvim slučajno postavili temelje nekim običajima koje danas poistovjećujemo s proslavom Božića.
Gospodari služili robove
U vremenu kada su završavali svi poljoprivredni radovi organizirali su svetkovine koje su prozvali Saturnalije, u čast Saturna koji je bio starorimski bog poljoprivrede. Za vrijeme Saturnalija koje su trajale od 17. do 24. prosinca vrijedila su izvrnuta društvena pravila, svi su se poslovi obustavljali, kriminalci nisu mogli biti osuđivani, dotadašnji gospodari služili bi svojim robovima, djeca bi naređivala odraslima, a vrijeme se provodilo igrajući igre, pjevajući, kockajući i obilno se časteći jelom i pićem. Na stolove se donosila najbolja hrana, pile su se ogromne količine vina i za razliku od ostalih dana u godini kada se u javnosti nosila toga na Saturnalijama se nosila neformalna odjeća i šiljasti robovski šešir zvan pileus, bilo je čak i zamjene odjeće između muškaraca i žena, a bila je dopuštena i golotinja. Jedan od omiljenih običaja Saturnalija bilo je darivanje, a darovi su tradicionalno kupovani na velikim sajmovima zadnjeg dana svečanosti. U početku su to bile keramičke figure i voštane svijeće kao simbol dolazeće svjetlosti nakon solsticija, a s vremenom su pokloni postajali sve veći i skuplji i do te mjere razmetljivi da je donesen i zakon o veličini poklona kako bi svi, pa čak i najsiromašniji, imali mogućnost poklanjanja bez osjećaja manje vrijednosti.
Osim ovog običaja darivanja na današnji Božić jasno asociraju još neki elementi iz tih razuzdanih rimskim svečanosti, poput šiljastog pileusa kojeg danas u žarko crvenoj boji na glavi nosi najomiljeniji djedica čije bradato lice također podsjeća na lik boga Saturna, a tu su i božićne svijeće kao simbol rađanja nove svjetlosti i novog života te veliki sajmovi poput današnjih božićnih sajmova. Mnogi običaji zadržali su se do danas upravo zbog toga jer su Saturnalije bile toliko prirasle srcu Rimljanima te potom i narodima koji su živjeli na prostoru gdje se prostiralo njihovo carstvo da su ga kršćanski vladari odlučili usvojiti i malo izmijenjenog iskoristiti u svoje svrhe. Vrh Crkve u 4. je stoljeću proglasio 25. prosinca Festivalom rađanja, odnosno danom kad se rodio Isus, a upravo zato što se Božić slavio tako blizu razdoblju Saturnalija je i zadržao određena pretjerivanja tog festivala. Međutim, povijest Božića nipošto nije kontinuum i predstavlja promjenjivu i neusklađenu priču. Za početak, smatra se da je proslava tog blagdana puno starija od datuma Kristova rođenja. Rani su Europljani obilježavali najdužu noć u godini – zimski solsticij – kao početak dužih dana i povratak sunca. Klali su blago koje nisu mogli prehranjivati tijekom zime i slavili su u razdoblju od kraja prosinca do sredine siječnja. Germanski pogani štovali su Odina, zastrašujućeg boga koji je letio nad njihovim domovima i blagoslivljao neke ljude, a neke proklinjao. Nordijci su u Skandinaviji slavili Badnjak tako da su u vatru stavili ogroman panj i gostili se sve dok se nije pretvorio u pepeo. U srednjem vijeku Božić je predstavljao gozbe, pijanke, buntovno ponašanje i pjevanje za novac. Vjerski puritanci prezirali su i osuđivali takva pretjerivanja u ime Krista i smatrali su da je Božić bogohulni blagdan. Oliver Cromwell je došavši na vlast 1645. godine u Engleskoj ukinuo Božić. Zabranio je ukrašavanje, a ulicom su patrolirali vojnici u potrazi za prekršiteljima. Američki puritanci složili su se s time i zabranili božićne blagdane i slavlja u Bostonu od 1659. do 1681. godine.
Drvce u dvorcu Windsor
No, krajem 18. i tijekom 19. stoljeća Božić polako preuzima karakteristike današnjeg Božića. Irving Washington iz New Yorka popularizirao je taj blagdan pišući priče o Božiću koje su pomiješale izmišljene običaje i prikladne stare tradicije, a ta mješavina sve je više počela biti prezentirana kao da je riječ o običajima engleskog srednjeg staleža. Kad je u pitanju božićno drvce, taj je običaj postao popularan kad je suprug kraljice Viktorije, princ Albert, inače podrijetlom Nijemac, donio božićno drvce u dvorac Windsor 1846. godine. Gravura na kojoj je prikazan kraljevski par s djecom ispred božićnog drvca postala je vrlo omiljena širom Engleske i SAD -a, baš kao i sam običaj kićenja božićnog drvca, piše vecernji.ba.
Rad portala NovaBila.info podržali:
Stisnite ‘lajk’ i pratite portal NovaBila.info i na Facebooku.
