Uvijek je u njemu bilo Bosne. Velim ti da je u njemu uvijek bilo Bosne i velim ti sada da me više ne pitaš zašto nikada nije otišao. Spada u ona rijetka pitanja na koja ne znam odgovor. Preživjeli smo rat, jesmo. Preživljavamo i ekonomsku krizu, istina. Kako ćemo preživjeti ovu novu krizu, ovaj bijeg mladosti, ovaj odljev mudrih i školovanih glava? Kako će to preživjeti jedan roditelj koji te rodio i ulagao u tebe sada, kad se otkidaš od njega kao komad njegova mesa i odlaziš? Odlaziš ti tamo negdje, daleko. Odlaziš u tuđinu i tamo puštaš korijenje. I kome cvjetaju visibabe? Onima koji ostaju ili pozdravljaju one koji se spremaju na put? I zašto pada kiša? Da počisti one silne uragane svake vrste koji nas nisu mimoišli, ili pak plače za onima koji odlaze? I kome će sunce obasjati dolinu? Onima koji zbog godina ne napuštaju ognjište ili onima koji spremaju kofere? Evo, to me slobodno pitaj, taj odgovor imam. To ga danas više boli nego li sve proživljeno. Odlaze nam susjedi, kumovi, prijatelji, odlazi mladost, odlaze razočarani onime što ih je snašlo. Ne odlaze jer im je eto tako došlo da malo promijene sredinu, odlaze lomiti leđa tamo gdje postoji zakon i gdje se zakon provodi. Ne onaj na štetu ljudi, onaj na dobro i mir. Njega plaši moja sudbina, a mene bole sjećanja. Tamo gdje sam se igrala kao dijete danas nema dječijih radosti. Tamo gdje si navikao na žamor ljudi, tamo ih više nema. Tamo gdje su tišinu pokopavali ljudski glasovi danas se samo čuje žubor vode u potoku. Ostaju nam ulice puste kao poslije tornada. Opada nam natalitet. Stotine nezaposlenih; stotine i stotine gladnih i žednih; stotine, stotine i stotine bolesnih. Okreni se oko sebe, otvori oči bona i shvati da ćeš ostati sama. Ti, ljepša i od najljepše. Ti, hrabrija od svake lavice. Ti, plodnija od najplodnije. Ti, čije sunce najljepše grije. Ti, čija svaka znojem okupana i krvlju zarađena marka vrijedi više nego bilo koji euro, kruna ili franak. Ajde bona, nekako se nametni onom ludom, bijelom svijetu. Neka i o tebi krenu govoriti, neka se i tvoje kriza istakne. Bona odlazili su tvoji ljudi devedesetih godina. Odlazili su gladni i žedni, iscrpljeni i ranjeni a nikada te nitko nije spomenuo. Danas kada odlaze izbjeglice svaki događaj je medijski popraćen. Mi danas ne bježimo od rata poput vas, istina. Mi danas ne prelazimo granice sa najnovijim modelima telefona u rukama, u odjelima najskuplje marke.
PROČITAJTE: Kolumna Tamare Sikirić: “Bosna”
Mi danas prelazimo granice za grčem u stomaku i nadom da će tamo biti bolje. Samo sa nadom, bez ikakve garancije. Ma bona tvoje su rijeke uvijek bile najhladnije, a najtoplije. Bona ceste su ti uvijek bile uništene ali sa kojim parom ruku više, da zagrle ljubalju onog tko ti dodje. Nema bona čovjeka poput tvog nigdje. Milovala si ga kao mater, a danas si ga pustila da ti ode. Danas ga puštaš da odlazi svakim danom. Nemoj bona. Ne puštaj mladost, ne puštaj pamet i mudrost. Tamo nemaš nikog svog, tamo ni brata ni sestre ne poznaš. Tamo ne znaš govoriti, tamo je oko srca pusto. Ali jedno moraš priznati. Svaki put kad pođeš svome domu, svaki put ti se srce spusti u tabane i udara. Toliko da poželiš mrziti što tolko ljubavi za njega imaš, a morao si ga napustiti. I tamo ću valjda poći i ja. Evo, što još da ti napišem, kojim argumentima da ti dam do znanja da je ovdje tvoj dom? Kako još da te slažem osim sto ću reći da će biti bolje? Kako još da te motiviram osim ako kažem da ćemo se boriti zajedno? Čime, kojim oružjem? Grčevito stisnem ruke i velim: “Putuj mladosti! Putuj tamo gdje je bolje, putuj i potraži spas. Ako odlučiš vratiti se zapamti jedno, ovdje sunce najljepše grije.” Putuj mladosti, strah me da te zaustavim. Ili ostani, baš poput njega, i bori se. Bori se i rukama i nogama za opstanak, bori se i kad je sve nekako protiv tebe. Bori se za onaj osmijeh i vedri duh bas poput njegovog koji ipak ispliva na površinu. Bori se da ono srce ne udara u tabanima kad pođeš na godišnji odmor, neka udara svakim danom na vratima tvog vlastitog doma! Bori se ako imaš vjere da će jednom biti bolje. Mora!
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
