U vremenu u kojem živimo često zaboravimo na male stvari koje život čine životom. Sve ono što
je nekada bilo ljepše i draže nekako je počelo blijediti i manje se cijeniti, no uvijek nekako “iz
ladice iskoče” primjeri i ljudi od kojih možemo puno toga naučiti. Potrebno je samo doći po
savjet, saslušati ih i primijeniti njihove mudrosti. Često olako zaboravimo da godine donose
iskustvo, ali i spomenutu mudrost. U svemu prolaznom, jedna stvar je vječna i neprolazna, samo
ako je istinska, ljubav. Ljubav donosi puno toga, ali samo onda ako smo otvorena, iskrena i čista
srca. Samo onda kada pustimo nekome da otkrije najdublje kutke naše duše. Mare i Pero Biljaka
iz Nove Bile primjer su svojoj djeci, ali i svima nama kako kroz život treba koračati u dvoje,piše
Notra.ba.
Naime, ovaj bračni par sinoć je proslavio 50. godišnjicu braka, odnosno zlatni pir. Mare rođena
Krišto iz Brda kod Zabilja na vjernost i ljubav Peri Biljaki iz Nove Bile zaklela se sada već davne
1974. godine u župi svetog Duha u Novoj Biloj. Upravo na taj dan prije 50 godina Mare i Pero započeli su pisati najljepšu knjigu, knjigu zajedničkog života. Knjigu koju su pisali iz dana u dan
dugih, ali u neku ruku i ipak kratkih 50 godina jer kako kažu u sreći vrijeme kao da proleti
Knjiga njihovog bračnog života pisala se sama, dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu.
I ne, nemojte misliti da je bilo lako. Nije..
Već iste godine 1974. dobili su sina Mladena, a 1977. godine i sina Josipa. Bog ih je potom
nagradio i s još jednim sinom, Nikolom koji je rođen 1982. godine.
Kada su knjige stare i onako već pomalo prašnjave uvijek se nađe i neka iščupana stranica ili list
koji nedostaje. Baš tako, na brz i težak način iz njihovog života “otrgnut je” sin Mladen. Braneći
svoju hrvatsku grudu život na oltar i za slobodu domovine položio je sa samo 19 godina 1993.
godine. Ostati zajedno, ustati i nastaviti dalje nakon gubitka djeteta prevelik je križ i žrtva, no
ljubav Mare i Pere gurala ih je dalje..
Pali su kao i svi drugi i više puta u životu, no nisu se dali pokolebati koliko god teško bilo. Hrabro
bi ustali, otresli prašinu s koljena i nastavili dalje. Da, kao prvog dana vjenčanja, s rukom u ruci i
viticama oko prstiju.
Pero je bio čvrste, radišne, ali poštene majstorske ruke jer je kao glava obitelji valjalo doprinijeti i
svojoj Mari i djeci omogućiti dovoljno za život. Mare je bila, ali i ostala žustra, no tko je god
poznaje zna da kod nje nema drugačije. Iskrena kakva je, uvijek će ti u lice reći što te ide, pa kako
god ti to primio, no znaš da je upravu.
Ljubav Mare i Pere iznjedrila je i četvoro unučadi, Marina, Filipa, Josipu i Mladena koji ponosno
nosi ime pokojnog strica.
Život je takav, nekada Vam da, a nekada Vam uzme. Mare i Pero shvatili su da zajedno mogu sve,
pomjerati granice ondje gdje bi mnogi stali i odustali, te s ljubavlju prebroditi sve životne nedaće.
Sinoćnja proslava vratila nas je 50 godina unazad, Mare i Pero bili su u ulozi mladenaca,
nazdravljalo se i družilo, samo što su sada među gostima bili i neki drugi i novi ljudi. Lica Mare i
Pere nisu kao prije 50 godina jer svaki udarac ostavi trag, no, jedna stvar ostala je ista i neće se
promijeniti nikada. Ljubav.
Ljubav koju su gradili dugih 50 godina temeljena je na slozi, povjerenju, strpljivosti, žrtvi i ono što
je u današnje vrijeme rijetkost, a od presudnog je značaja, međusobnom poštovanju.
Ova 50 godina duga ljubavna priča nastavlja se i dalje, knjiga bračnog života naše obitelji Biljaka
nije završena, ali nikada zapravo i neće biti. Njihovi potomci nastavit će pisati o neizmjernoj
ljubavi bake i djeda i pričati kako su se nekada oni voljeli. Kroz život djece i život unučadi živjet će
ljubav Mare i Pere, pa čak i onda kada ih više ne bude jer ljubav je neprolazna i ne zna za granice.
