U mom dragom domu
Gori svijeća žuta,
Moj prijatelj pravi
Upaljen mnogo puta.
Svjetlost daje noću,
Danju tiho spava,
Tad na nju ne misli
Nijedna ljudska glava.
Opet padne noć,
Opet svijeća gori,
Da pomogne čovjeku
Cijelu noć se bori.
Izgori tako cijela,
Život joj brzo prođe,
Na njeno staro mjesto
Nova svijeća dođe.
Nikad ne staje sama
Na svome trošnom putu,
Bori se s mrakom,
Daje svijetlost žutu.
Moja svijećo žuta
Upaljena mnogo puta,
Molim te ne moj biti
I na mene ljuta.
Ja ti evo želim
Veliko hvala reći,
Takvog prijatelja, znam,
Nikad neću steći.
(Darko Livančić)
