Već u srijedu u kasno poslijepodne na cesti koja iz srednje Bosne vodi ka Jajcu (Podmilačju), najvećem svetištu svetog Ive, mogle su se sresti grupice vjernika-hodočasnika koji su se pješice uputili ka ovom svetištu. Tradicija je duga, duga…, traje i trajat će, a hodočasnici su mladi i stari, žene i muškarci, čak i djeca.
Za hodočasnike iz Lašvanske i Lepeničke doline put vodi preko Vlašića, a na Gostilju je, najčešće prvi odmor, dok je prenoćište na otvorenom u naselju Dobretići. U petak se pješačenje nastavlja ka Podmilačju da bi se u 18 sati prisustvovalo svetoj misi uočnici, za zagovor se molilo svetom Ivi. A nakon svete mise uočnice povratak kući ili još jedno noćenje da bi se u subotu prisustvovalo blagdanskoj svetoj misi.
Na putu ka Travniku, Vlašiću, Podmilačju mogli su se sresti stari i mladi, poznati i nepoznati, a svima je isti cilj, zavjet, molitva, čuvati i njegovati lijepu katoličku tradiciju. No, sasvim slučajno u srijedu pred mrak sreli smo na ulazu u Vitez, dobrog poznanika, Branka Stanića, aktualnog predsjednika Općinskog vijeća Fojnica koji „pod punom ratnom spremom“, držeći za ruku jedanaestogodišnjeg sina Ewalda, „grabi“ ka svetištu u Podmilačju. Branko je bio istaknuti sportaš, reprezentativac u tae kwon do-u, izbornik reprezentacije BiH koja je u Izmiru 2005. nastupila na Mediteranskim igrama. No i dalje je, unatoč brojnim obvezama u Općinskom vijeću Fojnice vrlo aktivan i visoko pozicioniran u strukturama ovoga sporta u Fojnici, Srednjobosanskoj županiji i u BiH..
„Vraćajući se iz Izmira zahvatilo nas je nevrijeme, avion se tresao, propadao…, kao da se „trucamo“ automobilom po makadamu, zavladao je i strah, rojile su se razne crne misli i u tim zabrinjavajućim trenucima zavjetovao sam se na hodočašćenje pješice svake godine, dok me noge nose, svetom Ivi u Podmilačje. I evo već 12 godina pješice, četiri godine sam taj put od 120 kilometara prelazio bos, to činim, držim se datog zavjeta. Ove se godine na pješačenje bos nisam odlučio, a evo do Viteza je sa mnom pješačio i moj jedanaestogodišnji sin Ewald koji je ime dobio po mom dragom i dobrom prijatelju iz Austrije gdje sam prije rata više godina radio i živio. Naravno Ewald ne može izdržati pješačenje do Podmilačja, a nije mala stvar ni u jednom danu pješačiti četrdesetak kilometara od Fojnice do Viteza što je danas napravio. Uči se, dogodine, ako Bog da, zajedno ćemo mi bar do platoa Vlašića a onda, za godinu-dvije i do Podmilačja. Vjera, tradicija, zavjeti se moraju čuvati, poštovati, a večeras se moj Ewald s majkom i djedom vraća kući svojim mlađim sestricama. A ja, nakon prespavane noći u motelu „Derbi“ s prijateljem i rođakom Dariom Grgićem i trinaestogodišnjim bratićem Deanom Stanić nastavljam put ka Podmilačju. Prisustvovat ćemo, ako Bog da, svetoj misi uočnici, moliti se svetom Ivi za svoju obitelj, za svoju Fojnicu, za svoj hrvatski narod, za našu Bosnu i Hercegovinu – iskreno, skrušeno s punom vjerom i nadanjima u zagovor svetog Ive, s vjerom u Boga.
No, vrijedi naglasiti, da je Branko ugledni građanin u Fojnici ali i u cijeloj Srednjobosanskoj županiji, u sportskom svijetu diljem BiH, te da je u proljeće 1993. godine napustio unosan posao u Austriji i došao braniti svoju rodnu grudu, boriti se za svoj hrvatski narod, za domovinu Bosnu i Hercegovinu.
/Vitez.info/
