Blagdan sv. Franje danas je proslavljen u Gučoj Gori. Svečanu svetu misu, u prisustvu brojnih vjernika, predvodio je fra Mijo Džolan.
Sveti Franjo Asiški omiljeni je svetac u katoličkom puku.
Pravim imenom Giovanni Francesco Bernardone, utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj Reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.
Sv. Franjo bio je poznat po poniznosti, skromnosti i humanitarnom radu, a novi poglavar Katoličke Crkve odabrao je ime upravo po njemu.
Svjetski dan zaštite životinja u cijelome svijetu obilježava se, također, 4. listopada, jer je sv. Franjo smatrao da su sva živa bića stvorena od Boga te im kao takvima nitko ne smije nauditi. Najpoznatija priča koja Svetog Franju Asiškog povezuje sa životinjama jest ona o vuku, ali i propovijedi, razgovoru s pticama.
Putujući tako jednom s braćom redovnicima, naišao je na veliko jato ptica. Kad ih je pun samilosti, prema nižim stvorenjima vidio, otrčao je gorljivo, da ih pozdravi. Na njihovo iznenađenje, ptice nisu odletjele kao što to obično biva. Tada se ispunio radošću i ponizno ih zamolio da poslušaju riječ Božju: “Moja draga braćo i sestre ptice, vi svi trebate slaviti svog stvoritelja, Boga, puno i uvijek Ga voljeti. Dao vam je predivno perje da se odjenete, krila za let, i toliko mnogo ostalih dobrih stvari. On vam je dao uzvišenu sposobnost letenja, visoko iznad svih ostalih i prebivalište u kristalnoj čistoći neba. Iako niti sijete niti žanjete, On vam daje ono što vam je potrebno i štiti vas bez da Ga za to molite.”
Tada, ptice, veseleći se na svoj način, počeše istezati svoje vratove, širiti krila, otvarati kljunove i gledati u njega. Sv.Franjo ih blagoslovi i nastavi svojim putem. Od toga dana, on je moleći savjetovao svim pticama, svim životinjama pa čak i gmazovima da slave i vole svog Stvoritelja. Na taj način sv. Franjo propovijedao je poruku ljubavi spram Boga svim živim bićima. Čak je uspio pripitomiti divljeg vuka koji je jeo ljude, tako da više nikada nije naudio ni čovjeku ni životinji. Kad god bi Franji dali životinje koje su bile uhvaćene radi hrane, on bi ih puštao i upozoravao da paze da opet ne budu uhvaćene.
Franjina ljubav izvirala je iz realizacije da su sva živa bića povezana s Vrhovnim Gospodinom. Budući da su sve stvorene od Boga, Njemu s pravom i pripadaju. Stoga bi nezamislivo bilo za sv. Franju da bilo kome naudi. Kao sluga Božji on se smatrao dužnim hrabriti čitavu kreaciju da slavi svog kreatora, piše dnevnik.ba.
