U samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici ovog je vikenda bilo posebno svečano. Po blagoslov, zajedno sa svojom djecom, unučadima i praunučadima, odnosno većinom njih koji su bili u mogućnosti doći, došli su Pero i Ruža Lovrić.
Povod je bio 65 godina skladnog braka koji je iza Lovrića, a istog dana Pero je proslavio i 93 rođendan. Pero i Ruža radost dvostrukog slavlja kao i sve brojne lijepe događaje koje su imali u zajedničkom životu željeli su podijeliti su sa svojih šest kćeri i njihovim obiteljima, osobito sa unučadima i praunučadima. Unučadi imaju 12, a praunučadi sedmero.
Zdravlja su oboje dobrog, s obzirom na godine. Pero ih je skupio točno 93 te je istog dana proslavio i rođendan, dok je njegovoj Ruži 87.
Život Pere i Ruže nije bio lagan, ali uz puno ljubavi, srpljenja, poštovanja jednog prema drugom i mira u kući, sve moguće, kažu Pero i Ruža, povratnici u danas skoro potpuno pusto fojničko selo Tješilo. Radnička je to obitelj, Pero je mirovinu zaradio u fojničkoj Banji, brinuću uz ostalo i o cvijeću. Njegov je život na neki način u znaku cvijeća jer kući je imao svoju Ružu na kojoj su tradicionalno bila kuća i djeca, njihovih šest kćeri. Oboje su i obrađivali zemlju od koje se nekad u ovom kraju živjelo.
Rat je učinio svoje, Pero i Ruža zajedno s djecom protjerani su iz Tješila. Ali vratili su se i danas su među rijetkim povratnicima u ovo selo. No, svojim najvećim uspjehom u životu Lovrići smatraju svoje kćeri. Ponosni su kažu na njih i njiihove obitelji, unučar i praunučad koju su im darovali. Kćeri su ih pored prigodnog slavlja razveselile kratkim pismom zahvale: „Hvala vam za sve što ste učinili za nas.
Posebno hvala na svakoj toploj riječi podrške. Hvala vam što ste nam svojim uzorom i zajedništvom izgradili sigurne staze i svojom vjerom i molitvom osnažili naše živote.I da smo mogli birati ne bi našli savršenije roditelje. U zdravlju još dugo, dugo nam živjeli“, stoji u pismu Peri i Ruži, a u potpisu su njihovih šest kćerki. U ova sumorna vremena obitelj Lovrić vraća nas u jedna lijepa vremena, vremena u kojemu su najveći vrijednost imali ljubav, poštovanje, lijepa riječ i podrška. U obitelji Pere i Ruže ničega od navedenog nije nedostajalo, piše artinfo.ba.
