Danas je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. Nešto o tome a i ostalim tradicionalnim božićnim običajima pisala sam u postu Božićni običaji. U svakom slučaju, sijanje božićne pšenice je lijep običaj kojem se posebno vesele djeca jer od tog dana imaju svaki dan do Božića poseban zadatak – zaliti pšenicu i provjeriti da li dobro napreduje. Nerijetko se dogodi da im pšenica skoro pa otpluta od silnog zalijevanja koliko god se trudili slušati moje savjete da treba zaliti ‘samo malicko’, pa im onda ja kradomice odlijevam suvišnu vodu kako ne bi bili razočarani trulom pšenicom za Božić. Smisao sijanja božićne pšenice je u narodnom vjerovanju da će cijela nova godina biti uspješnija i plodnija ako pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.
Danas, na dan Svete Lucije sije se pšenica koja se stavi u božićne jaslice, te se predviđa vrijeme za cijelo ljeto jer je do Božića je 12 dana koliko je i mjeseci u godini.
Na dan sv. Lucije sije se pšenica, simbol obnove života i plodnosti. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Pri sijanju pšenice treba uključiti sve ukućane, da vide samu pripremu, sijanje, klijanje i rast pšenice, stavljajući naglasak na život. Sv.Lucija je zaštitnica je krojača, lađara, pisara, ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), staklara i vratara.
Kako posijati pšenicu?
Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.
Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…
Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Običaji i tradicija
Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.
Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.
