Potok
Mali potok pored puta,
Promatran iz mojega kuta,
Kapi vode ušću nosi,
Sad ide pravo, pa se kosi.
Nabujao sav od kiše,
A bez nje teče tiše.
Voda godinama ista,
Prozirna, hladna, čista.
Može okrijepi sviju
Čak i one što je biju.
Život žednom uvijek spasit,
Uzbuktali požar može gasit.
Uvijek je tu pri ruci
Na planinama i u luci.
I potokom tu ide
Spremna da je vide.
Al ljudima je drugo bitno
Moć, zlato i ono sitno.
Potok mnogo toga pruži,
A nema s kime da se druži.
Darko Livančić
