Sve je počelo nekako kao i svaka druga obveza, kratki sastanak, iznošenje ideja, hvatanje osnovnih informacija, kontaktiranje ljudi za razglas, razmišljanje o prostoru u kojem će se događaj realizirati i mnogim drugim detaljima.
More varijanti, ideja…. izbacivaj one manje dobre dok ne ostane najbolja. I dalje sve izgleda kao priprema nečega što sam već stotinu puta prošla i kao da postoji šablon za sve to, a ni slutila nisam koliko se varam.
Da, čula sam za klapu „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice iz Splita, slušala njihove izvedbe na internetu, ali sve je to ipak virtualno. Da, znam da su 3. prosinca 2016. godine nastupili u Novom Travniku, ali sam zbog obveza na poslu bila spriječena prisustvovati koncertu iako sam u telefonskom razgovoru s gospodinom Markom Bralićem rekla da ću se potruditi i doći…..nisam otišla….
Konačno je osvanuo i taj 17. prosinac 2016. godine, dan koji ja to jutro još uvijek doživljavam kao i svaki drugi kada imam puno posla. Ja u svojim jutarnjim obvezama, dan kreće 100 na sat kao i obično, javljaju mi prijatelji da je klapa stigla, na ručku su i očekuju da dođem kako bi dogovorili još neke detalje.
Obavljam i taj dio posla, susrećem se s njima, druženje u startu više nego prijatno, dogovori idu „glatko,“ a meni još uvijek sve nekako šablonski.
Ostavljam ih da ručaju, idem na posao pripremati scenarij za koncert jer je moja zadaća, pored pjevanja sa vokalnom skupinom „Lašvanske dive“ HKC-a Nova Bila i vođenje programa tokom cijelog koncerta. Sve to na neki način unosi nervozu u čovjeka što je i normalno, ali postoji puno razloga zbog kojih ja ipak jedva čekam početak koncerta. Moje drage Dive i ja prvi put ćemo nastupiti u jednakim haljinama koje smo toliko željno iščekivale i baš pred ovaj koncert su bile gotove, nekako mislim da to nije slučajno… U prekrasnom salonu Maja u Novoj Biloj, jednom od najljepših salona u našoj okolini za sat vremena počet će koncert. Klapa je već u svojim svečanim uniformama, gledajući ih čovjek osjeća i neko strahopoštovanje prema tim ljudima, još se dovoljno ne poznajemo, jednostavno u tom trenutku , na početku imam takav dojam i ponosna sam što smo dio ove priče.
Dive stižu, spremaju se, i onako prekrasne, a sada u haljinama daleko ljepše i konačno u skladu sa onim kako zvuče.
Stigli su i Lampoši, svi smo spremni, a publika stiže punooo ranije, lagano se popunjavaju i posljednja mjesta. Bilo je i onih koji nisu mogli sjesti.
Na samom početku Adventskog koncerta „U susret Božiću“ bez ikakve najave pred publiku izlazi Vokalna skupina „Lašvanske dive“ i otvaraju koncert pjesmom „Veselje ti navješćujem“ pod vodstvom profesorice Sanje Grabovac.
Publika oduševljena što je i pokazala pljeskom, a Dive i dalje na sceni.
Pozdravljam goste, zahvaljujem se na njihovom dolasku i govorim kako sam namjerno zamolila svoje kolegice da ostanu na sceni za vrijeme pozdravnog govora kako bi svi imali priliku još gledati tu ljepotu, znam da ovo sada zvuči čudno, ali u tome momentu je bilo i više nego logično i normalno jer sam iskoristila priliku zahvaliti se svima koji su nam pomogli u realizaciji projekta šivenja haljina.
Nakon pozdrava i zahvale publici, na veliku radost svim prisutnih, svoja mjesta zauzimaju članovi klape „Sveti Juraj“ HRM, a gospodin Marko Bralić, onako sav drag i simpatičan odmah uspostavlja komunikaciju s publikom, na svoj način pozdravlja sve i tada kreče ono zbog čega smo tu, njihov prvi blok pjesama.
Zvučali su savršeno, nitko nije skidao pogled s njih i kao da smo izgubili pojam o vremenu. U prvom bloku izveli su 4 skladbe, nakon toga nastupio je Vokalno instrumentalni sastav „Lampoši“ kojeg vodi profesor Mario Pantner te izveli skladbe: Uspavanka Bajuški baju, Da te mogu pismom zvati i Ne diraj moju ljubav.
Nakon Lampoša ponovno smo nastupile mi-Lašvanske Dive sa dvije skladbe:
Vela luka i Stand by me.
I završni dio koncerta ostavili smo našim dragim gostima da izvedu sve ono što je najatraktivnije u njihovoj interpretaciji.
Izveli su preko 10 skladbi, ali publiku nisu umorili nimalo, naprotiv, svi su uživali i gotovo da nisu treptali, a uz to su još i pjevali zajedno s klapom. Nakon izvedbe pjesme „Moj dida i ja“ cijela publika se digla na noge dajući im gromoglasni pljesak, a bilo je i suza.
Cijelo vrijeme pokušavam da opišem tu atmosferu koja je vladala za vrijeme koncerta, ali jednostavno nije moguće, shvatit će samo oni koji su došli na koncert i ostali s nama na druženju nakon koncerta.
Nakon koncerta upriličen je božićni domjenak OO HDZ-a BiH te večer zahvale vijećnika Hrvatske koalicije za Travnik.
Kada smo sve odradili kako treba i konačno se opustili doživjeli smo pravo druženje s klapom, tek tada smo vidjeli koliko su obični ljudi i pristupačni, spremni za šalu i toliko se smijali da je to neopisivo. Ostali smo još dugo družeći se, a druženje se nastavilo sutra na Svetoj misi u župnoj crkvi Svetog Duha u Novoj Biloj. I tu su uspjeli oduševiti cijeli puk koji je prisustvovao misnom slavlju, a nakon Svete mise izveli su još dvije pjesme, a za mene posebno pjesmu „Moj dida i ja“ i opet mi izmamili suze.
Bila sam tužna kada su morali krenuti, toliko je ugodno družiti se s njima, a za koncert sam već rekla da je najbolji na kojem sam ja ikada bila, ali to zaista mislim.
Veliko hvala glavnom pokrovitelju koncerta Ministarstvu obrane BiH na čelu sa ministricom, našom dragom Marinom Pendeš, hvala OO HDZ-a BiH Travnik na suorganizaciji, a ponosna sam i na instituciju u kojoj već 9 godina radim, a koja je također bila suorganizator koncerta- Hrvatski kulturni centar „Nova Bila.“
Iskreno se nadam skorom druženju s klapom „Sveti Juraj“ HRM,a njihove koncerte toplo preporučujem svima.
NovaBila.info | Ilijana Budmir Trupina
[Best_Wordpress_Gallery id=”143″ gal_title=”klapa-sveti-juraj”]
