Ivana Cvjetković novinarka je i voditeljica s trenutačnom adresom u Sarajevu, iako sama kaže da je često mijenja, a podrijetlom iz Fojnice. Već osam godina je aktivna u medijima. Face TV, Federalna TV, Kiss, samo su neki od njih. Radila je i iz Dubrovnika za hrvatske medije, s kojima povremeno i danas surađuje.
Bila je najmlađa voditeljica dnevnika u državi, urednica, imala je svoju autorsku emisiju, a iza nje su i brojni tekstovi, kako na portalima, tako i u tisku. Osim o unutarnjoj politici, Ivana u slobodno vrijeme piše i o ljubavi. Ima svoju stranicu, a godinama priprema i knjigu. Članica je brojnih udruga i organizacija koje se bave humanitarnim radom, očuvanjem tradicije i kulture te napretkom i unapređenjem kvalitete života. Na društvenim mrežama joj svakoga dana utjecaj i popularnost raste, a odnedavno se bavi i odnosima s javnošću.
No, što je Ivana kad nije sve to?
Pa, jako malo vremena uopće i ostane za nešto drugo. Volim provoditi vrijeme s obitelji, zaljubljenik sam u knjige, prirodu i kolače.
Kako si uopće ušla u svijet medija?
Mislim da su svi ljudi kao djeca novinari. Neki samo nismo odrasli. Djeca pitaju sve što ih zanima, nemaju strahove, znaju da imaju pravo znati, istražuju, upijaju, pričaju o tome…
Jesi li imala strah od nastupa uživo i od kamere?
Moram priznati da jesam, ali kad je jednom zavolite i ona vas, onda je to za zauvijek.
Na svojim društvenim mrežama slobodno objavljujete i fotografije i otvoreno pišete o mnogim temama o kojim drugi ne smiju, ne plašite se reakcija?
Mogla sam izabrati lakši put, pisati najave, postove o čarapama koje mi je darovala pokojna baka, o miru u svijetu i svima bih se sviđala, ali, eto, ne bih sebi. Čemu imati publiku samo kako biste je imali? Da zbog toga mijenjate ono što mislite i primjećujete, ono što jeste, da prilagođavate riječi kad ih pišete kako biste nekoga zadržali. Također i za fotografije; da ne objavljujete kako netko ne bi bio ljubomoran ili pogrešno shvatio ili… Ne. Nisam slučajno dobila ovakav karakter, dar i hrabrost pa ih neću ni gušiti.
Mislite li da, zbog pozornosti usmjerene na vaš izgled, ljudi neće ozbiljno shvatiti druge poruke koje želite poslati?
Ne, smatram da oni koji vide samo izgled u mogućnosti su vidjeti samo to. To što je to njihov vrhunac, ne znači da nas treba ograničavati; svi oni koji žele vidjeti više od toga, uvijek će ih vidjeti, bez obzira koliko ih mami vanjština. To je kao s umjetničkim djelom, svatko će ga doživjeti na svoj način i vidjeti ono što u njemu samome budi, što može povezati sa svojom maštom, prethodnim iskustvima, sobom.
Je li ovo novo doba za medije?
Definitivno jest. Polako svi sele na internet platformu, preobražavaju se, dolaze u dodir sa svojom publikom. Sve se više koristi video, onda postoji ta mogućnost prijenosa uživo, gdje novinar ne treba puno objašnjavati, gledatelji su u istom trenutku s njim na tom događaju, u komentarima reagiraju, predlažu pitanja i sl. Mislim da će opstati samo oni mediji koji znaju ići ukorak s vremenom.
Gdje se vi vidite kroz neko vrijeme?
To se mijenja iz dana u dan. Kada se bavite ovim poslom, sve vam brzo postaje dosadno. Voljela bih doživjeti nova iskustva. Upoznati nove zemlje i mjesta, kulture i ljude. Imate li neostvarene snove ili dugoročne planove za budućnost na kojima biste željeli raditi? Da, pisati knjige. Na tome već radim. I… rađati djecu
/Vecernji.ba/
