Karnevali povodom maškara ulaze u red najpopularnijih i najrasprostranjenijih karnevala diljem svijeta. Međutim, u Travniku, umjesto da se bavimo pitanjem karnevala, kako isti unaprijediti, napraviti bolju zabavu za Travničane i druge, privući veći broj posjetitelja i turista, a time i novca, pa na temelju toga doprinijeti razvoju Travnika i poboljšati cjelokupno stanje u općini, bavimo se tragikomičnim i neumjesnim izljevima netrepeljivosti i mržnje koji su se pojavili na facebook-u nakon održanog karnevala zbog, vjerovali ili ne, par nogometnih dresova.
Više desetina djece je u Travniku sudjelovalo u maškarama. Svega nekoliko njih je obuklo dres reprezentacije Hrvatske. Što je tu sporno? Diljem svijeta djeca (i ostali) oblače različite dresove, kako nogometnih klubova, tako i reprezentacija. Što je problematično obući dres Hrvatske? Je li taj dres imao neku uvredljivu poruku? Je li taj dres ima neke zabranjene simbole? Je li taj dres promovirao nacionalizam ili neke druge bolesne ideje? Je li se tim dresom prekršio neki zakon u BiH? Je li se tim dresom pozivalo na nasilje ili slične aktivnosti? Je li se tim dresom nekoga negiralo? Ne. Apsolutno ništa od toga. Pa što je onda sporno obući dres reprezentacije koja u posljednjih deset godina u vrhu svjetskog nogometa, i to ne prema pokazateljima navijača ili nekih priučenih stručnjaka, već prema podacima koje objavljuje FIFA – krovna svjetska nogometna organizacija i najpozvanija adresa za takvo nešto!?
Dakle, pojednostavljeno rečeno: u Travniku je sporno obući dres jedne od najboljih reprezentacija svijeta. Zašto, ako isti taj dres nikoga ne vrijeđa? Zato što Travnik očigledno vrvi velikim brojem mrzitelja drugih i drukčijih, likova čiji umovi kaskaju za 2016. više od dva desetljeća. Njima ne smeta dres Hrvatske, već hrvatsko obilježje.
Naravno, to se neće tako glasno reći ili otvoreno napisati, jer to nije cool i popularno. Fura se neko „intelektualno zgražanje“ kao da je u pitanju neko svjetsko čudo, a ne sportska majica. Pokušava se izvrtanjem stvari iz konteksta (od stotinu slika sa karnevala namjerno se objavi jedna slika djece sa „spornim“ dresovima, što je podlo i pokvareno), te pod plaštom „fine gradske raje“ i urbane „spike“ provoditi nacionalizam i diskriminacija. To se onda onako nastoji dobro upakirati. Međutim, kao što je u trgovini celofan jeftin, tako su i na facebook-u njihovi nacionalistički trikovi jeftini. Njihovi snovi da imaju veto na „kockice“, ostaju samo snovi i materijal za facebook statusa.
Za protivljenje dresu Hrvatske nema objašnjenja. Nositi dres Hrvatske nije nešta što bi trebalo izazvati zatečenost i šokiranost. Kada se protivnici pitaju: Zašto? Odgovor je: Ne treba. Onda se postavi drugo pitanje: A zašto ne treba? Odgovor je: Zato. Onda se postavi treće pitanje: Što znači to „zato“? Nastupi tajac. Pa četvrto pitanje: A tko odlučuje što to treba, a što ne treba? Opet tajac. Očigledno bi „facebook ratnici“ željeli da njima sumnjivi i nepodobni provode ankete o tome što mogu i što smiju, pa da oni svojim oružjem (čitaj: tipkovnicom) to odobravaju ili spore.
Nema racionalnog argumenta da se zabrani hrvatski dres. Razlozi protivljenja su elaborirani nekoliko redaka iznad – mržnja i nacionalizam. To su jedini razlozi, a sve ostalo je laganje i sebe i drugih. Dakle, u Travniku su problem mržnjom zatrovani umovi, a ne odjevni predmeti. Sasvim normalna pojava je obući dres nogometne reprezentacije, kako svoje države, tako i druge. Međutim, ne i u umovima nacionalista jer bi se oni igrali recenzija i cenzura. Međutim, nekad moglo, nikad više.
