U susret Valentinovu, u susret poklonima, u susret zaljubljenim dušama. Pred vratima ljubavi ne trebaš kucati. Samo uđeš, bez sprege. U ljubav se ulazi bez razmišljanja, bez prevelikog realiziranja druge polovine, uz vreću poštovanja i gomilu strpljenja. Ljubav nikada nije tražila ništa za uzvrat, ljubav ti otvori svoja vrata, tvoja jedina dužnost je njegovati ju. Činiti ju svakim danom većom i mudrijom. Ljubav se ne plaši godina, različitog karaktera dvije osobe koje ju žive, razlika među ljudima koji se vole. Ljubav ne poznaje godine, nije zavisna, ne poznaje boju kože i nacionalnu pripadnost. Ljubav nije nekoga mijenjati iz korijena. Ljubav je prihvatiti sve osobine onoga pored sebe i strpljenjem ga učiniti boljim. Ljubav nije boja očiju, izgled tijela. To je samo detalj koji će nas jedne drugima privući. Ljubav nije nepremostiva daljina, ljubav je premostiti svaku prepreku i živjeti sreću i poštovanje. Ljubav nije bijeg, ljubav neće povrijediti. To može uraditi samo ona osoba pored tebe, u tom slučaju ljubavi nema ili nije bilo. Ljubav ne poznaje ono ne smiješ ili ne možeš, nije za tebe. Ljubav je onaj koga ti odabereš i njeguješ na dlanu, onaj čija će krila uz tebe svakim danom sve više rasti. Ljubav nije skupi poklon, ljubav nije pohlepa. Ljubav se sama voli. Ljubav je svaki dan, ljubav nije samo 14. veljače. Ljubav je težiti ka zajednici izmedju muškarca i žene koja će biti ukrašena najljepšim plodovima. Ma ljubav je sve na svijetu. Čovjek bez ljubavi je kao presušeni bunar. Ljubite se, volite. Otvorite svoja srca, nemojte kucati. Ta su vam vrata uvijek otvorena. Kad pomislite da više nemate kuda, otvorite vrata ljubavi. Onoj koju nećete kupovati, onoj koju ćete zalijevati svakim danom, onoj koju ćete hraniti jutrima, onoj koju ćete stisnuti čvrsto u smiraju dana dok nitko ne vidi i nitko ne čuje. Ljubav je ljubav i ništa manje. I ništa više…
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
