Poklade, svečano razdoblje prije korizme. Razdoblje pripreme najoriginalnijih maski, organizacije karnevala, plesa, pjesme i razonode. Uvijek sam se pitala zašto, pored maske koju nosimo svaki dan, navlačimo neku novu i originalniju. Možda se ne sviđamo sebi onakvi kakvi zbilja jesmo. Nemojte me pogrešno shvatiti kada kažem da svaki dan nosimo masku. Može ona biti maska ljubavi, poštovanja, pružene prijateljske ruke, maska istinske sreće i toplog osmijeha, a da pri tome ne pišem između redova. Sa druge strane može to biti maska priklonjena svim gore navedenim osobinama koja u suštini krije one najpliće i najteže emocije, krije lošeg čovjeka sa svim osobinama koje to loše nosi. Još danas nosimo masku, večeras ćemo ju skinuti. Večeras, pred sami susret sa korizmom. Bliži nam se najveći katolički blagdan, bliži nam se vrijeme uskrsnuća Isusa Krista. Dovoljno veliki razlog da skinemo svaku masku koju nosimo. Dovoljno veliki razlog da skinemo masku sa lica, da potrgamo maske sa duše i očistimo srce. Krenimo na put od četrdeset dana bez laži i obmana, bez lažnog osmijeha, bez srca koje je zadojeno mržnjom, bez želje da pri svom vlastitom uspjehu druge ljude zatajiš, krenimo na put protiv mržnje i ratova, krenimo na put ljubavi. Skini masku, vrijeme je! Pokaži tko si zapravo, otkrij lice onoga tko se samo čovjekom zove! Od kuda ti pravo da, poput uragana ulaziš u tuđe živote, napraviš pustoš i pobjegneš? Znaš li da ostaju ožiljci, znaš li koliko boli oni nose? Skini masku, vrijeme je! Prestani lagati sebe a onda i sve ljude oko sebe. Nisu ti pričali da ljudi nisu igračke? Nisu ti rekli da čovjek ima dušu? Nisu ti pokazali kako se voli, kako se poštuju neke moralne vrijednosti? Nisu te naučili da i pored tebe postoji svijet? Skini masku, vrijeme je! Ne možeš graditi svoju sreću na tuđim suzama! Ne možeš drugima osjećaje posložiti poput lego kockica i nestati. Nestati bez traga… Ne širi ljubav koja je trula, ne navodi ljude da ti vjeruju, a ne vjeruješ sam sebi! Stavi masku! Stavi pravu i istinsku masku. Tamo gdje su sijali mržnju, ti posij ljubav! Tamo gdje su nas podijelili, ti reci da smo jedno! Tamo gdje se puca, ti pucaj metcima dobrote! Tamo gdje su ranjeni, ti ih izliječi pažnjom! Tamo gdje su gladni, ti ih nahrani! Pođi u susret sa Isusom čist, pokušaj skinuti onu čahuru koju ti nameće ovaj svijet, budi jedinka spasa sebi i ljudima pored sebe. Kud ćeš veće sreće!?
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
