Ako pogledaš u čovjeka i uočiš da se smije, jednostavno ćeš zaključiti da je sretan. Ako pak pogledaš u čovjeka i uočiš da plače, zaključit ćeš da je tužan i da ga vjerojatno nešto boli. To su one najpliće ljudske emocije, vjeruj mi. Ako zagrebeš po površini i zađeš malo dublje i sam ćeš shvatiti koliko zapravo plitko i površno promatraš onoga do sebe. Postoji uvijek onaj lažni osmijeh i lažna suza. Ne smiješ suditi na osnovu vanjskog izgleda, moraš se usuditi upustiti u avanturu i kopati. Tek tada ćeš pronaći odgovor. Tek tada ćeš vidjeti koliko emocija krijemo jedni od drugih. Zašto? Jer se jedni drugih bojimo. Jer nas siluju raznim teorijama o lažnim prijateljstvima, teškom životu, izopačenim ljudima. Jer ti je na dohvat ruke sva negativnost ovoga svijeta. Najčešće ćeš pročitati o prevarama, lažima, obmanama. Rijetki se usude pričati o sreći jer se boje. Boje se da iza njih čeka netko tko će ju iskoristiti i zloupotrijebiti. Ljudi se boje govoriti o svojim manama i nedostacima, o svojim rak ranama jer vjeruju da, ako otvore srce drugima na vjetrometini života, bit će poraženi. Svi gledamo samo očima, nitko ne gleda dušom. Počni od sebe! Zaustavi prvog koga sretneš do sebe i prosto ga upitaj kako se danas osjeća. Ako te pogleda sa strahom, ne brini se. Počni kopati dublje a da pri tom ne zadireš u njegovu privatnost zgodno kao pošten u tuđu torbu. Možda doplivaš do najdubljih skrivenih emocija, možda nekoga usrećiš i sam pođeš sretan svome domu. I jezero je bistro na površini…
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
