„ČIJA JE ONO LIVADA, ČIJA JE ONO TRAVA, ČIJA LI JE DIVOJKA RUMENA I PLAVA…“
Gotovo da nema Hrvata koji ne poznaje ove stihove sa početka kupreškog hita „Moj Ivane“, kojega je proslavio i proširio pjevač Marko Perković Thomson. „Ne dam Stožer s kojeg Sunce bije, ne dam vuka što u gori vije. Ne dam Milač zmijolika toka, nit kupreških polja i potoka“ – otpjevao je Macao band, a „kupreško kolo opet vije, tvrda noga tvrdu zemlju bije…“ čini refren te jedne u dugačkom nizu pjesama, koje su napisane o Kupresu. Sama prisutnost Kupresa u glazbi već nagovještava važnost i ulogu tog kraja u nedavnoj hrvatskoj povijesti, a pozitivni predznak u glazbi na najbolji način simbolizira buđenje ovog kraja, koji se poput Feniksa uzdigao iz vlastitih ruševina.
Kada je nakon 10. travnja 1992. Kupres bio samo prah i pepeo, teško je itko mogao zamisliti da će ovaj kraj 20ak godina poslije izgledati poput pravog turističkog raja. Danas smo boravili na Kupresu i ostali zadivljeni čarolijama koje je priroda izvela tu na samoj tromeđi Hercegovine, Dalmacije i Bosne. Nije ovih dana kupreško polje uzorano, niti je na njemu žito posijano, jer davno je prošlo vrijeme kada se od polja u ovim krajevima živjelo. Danas je turizam definitivno aktivnost broj jedan za mnoge stanovnike iz ovog kraja, ali i šire. Pozitivan utjecaj skijaškog turizma na Kupresu osjeti se i u okolnim gradovima, prije svega kod broja noćenja u obližnjim hotelima i motelima ali i kod sezonskog zaposlenja. Tako na kupreškim ravnicama i planinama srećemo radnike (ali i turiste) iz Tomislavgrada, Posušja, Rame, Livna pa i iz Bugojna. A u vrijeme ovih praznika Kupres je zaista pun, pa je i potreba za sezonskom radnom snagom velika.
U novoj kolumni portala „Hrvatska dijaspora“ pod jednostavnim nazivom „Putopisi domovine“ odlučili smo, koliko nam prilike budu dozvoljavale, voditi vas na putovanja našim krajevima. Pritom podrazumijevamo geografski prostor nešto širi od današnjih granica Republike Hrvatske. Nekada će to biti jednodnevni izleti, a nekada višednevne ekskurzije. Trudit ćemo se upoznati vas što bolje sa svim našim krajevima, razgovarat ćemo sa građanima i političarima, slikati i opisivati viđeno i doživljeno a vas pozivamo da nam se u toj ideji priključite. Za početak vas vodimo u mali grad po stanovništvu, ali veliki po svojoj ulozi. Bili smo u Kupresu, gradu koji je za vrijeme domovinskog rata u mnogočemu dijelio sudbinu svog brata Vukovara. O Kupresu, o okršajima na Kupreškom polju i o ljudima koji su u tome sudjelovali mogla bi se cijela knjiga napisati. Stoga nemam problema popuniti planirane stranice…
KUPRES – ŠTO ZNATE O TOM GRADU?
Kupres je grad i općina koja se nalazi Hercegbosanskoj županiji u BiH. Poznat je po zimskim turističkim sadržajima i ekološki očuvanoj prirodi. Zanimljivo je da je ovaj grad 30.7.2017. ušao u Guinnesovu knjigu rekorda tako što se na Kupreškom polju okupio najveći broj osoba s istim imenom, naime okupila su se 2325 Ivana. Jer kako pjesma kaže: „vratit će se Ivan, s tisuću momaka“.
Kupreško polje je velika krška visoravan smještena istočno od Livanjskog i Glamočkog polja, a sjeverno od Duvanjskog polja. Kupreški kraj osim Kupreškog polja obuhvaća još dva znatna manja krška polja: Vukovsko polje i Ravanjsko polje. Samo po sebi Kupreško polje je vrlo tektonski nemirno, tj. tamo su česti potresi, uglavnom slabiji, a znaju se dogoditi i jači. Od kulturnih znamenitosti na Kupreškom polju se održavaju Dani kosidbe na Kupresu ili Strljanica.
Kupreški kraj se sastoji iz tri hidrografski dosta samostalne kotline: Bajramovačku na sjeveru, Mrtvičku u sredini i Milačku na jugu. Milačkom kotlinom teče Milač, vodom najobilatija kupreška ponornica. Od znamenitosti po velikom broju izvora,značajna je planina Stožer,koja ima nevjerojatno mnogo stalnih ili periodičnih izvora (i do 100). U Kupresu se inače kaže da Stožer ima izvora kao i dana u godini.
Najveće jezero u Kupreškoj općini je Kukavičko jezero kod sela Kukavice. To je glacijalno jezero površine 3750 četvornih metara, bogato je pastrvom i rakom. Stoga Kupres u novije doba bilježi i značajan broj posjetitelja u ribolovnom turizmu. Uz dva manja glacijalna jezera, Turjača površine 2500 m2 i Rastičevo površine 1900 m2, u kupreškom kraju je preko 20 vrtača glinenog podnožja, u kojima se voda zadržava čineći jezerca sa 100-200 m promjera. Neka od njih imaju svoje vlastite izvore.
Klimatske prilike ovog podneblja uvelike definira nadmorska visina od 1120 do 1250 m. Klima je planinsko-alpska, oštra, s prosječnom godišnjom temperaturom od 5.7°C. Godišnje je u prosjeku 141 dan sa oborinama, od toga 55 sa snjegovima. Zbog snažnih planinskih vjetrova hladnoća je velika i česte su snježne vijavice. Zbog ekstremnih klimatskih uvjeta zimske službe imaju pune ruke posla.
BITKA ZA KUPRES
U vrijeme bitke na Kupresu, autor ovih redaka je imao samo dvije godine, pa bi bilo nezahvalno da moja malenkost prepričava priču koju su naši branitelji vidjeli i doživjeli. Stoga smo za ovaj dio uzeli informacije iz rada Davora Marijana pod nazivom „Borbe za Kupres u travnju 1992.“, objavljenog u časopisu za interdisciplinarna istraživanja rata i mira „Polemos“ (Vol.III, No.5, 2000., str. 11. – 49).
Bitka za Kupres je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu za ostvarivanje srpskog plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikog dijela Hrvatske, najvažnije područje je teritorij od Kupresa do Livna, jer ono predstavlja stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje se u kontekstu srpskih ciljeva, ali i u odnosu na obranu teritorija Hrvatske, trebaju sagledati kao jedna cjelina.
STANJE PRIJE BITKE
S pripremama za obranu Kupresa, Hrvati su počeli u rujnu 1991. kada je osnovan krizni štab. Mjesec dana kasnije iz njegovog je sastava izdvojen Operativni štab TO, koji je radio tajno do izbijanja rata. Od dragovoljaca su potom osnovane postrojbe po hrvatskim selima i gradu, koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu, jačine 569 vojnih obveznika.
Stanje u Kupresu jako se je pogoršalo u drugoj polovini ožujka 1992. Srbi su 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banju Luku, Beograd i Vojvodinu. To je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Tako su hrvatske žene i djeca iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje.
Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.
SUKOBLJENE SNAGE
Sa jugo-srpske strane sudjelovalo je 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Pred sam kraj ožujka, Srbi su ukopali u rajonima Ravnog, Blagaja i Donjeg Malovana. U Kupresu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda. U Donjem su Malovanu postavili kontrolnu postaju na kojoj su zaustavljali, pretresali i pljačkali putnike. To je radio vod naoružanih ljudi sa vidljivim četničkim obilježjima, koji je došao sa strane.
Razmještaj srpskih snaga ugrožavao je u prvom redu Kupres i Livno prvenstveno zbog etničke izmješanosti pa je zbog toga na pojedinim dijelovima općine crta obrane bila “nejasna”. Hrvati su predviđali kako će prvi udar biti upravo na Kupres radi stavljanja pod nadzor strateški važne Kupreške visoravni. U svrhu te zadaće već su kružile glasine kako je to “nužno radi sprječavanja prodora ZNG”.
Kupres je branila Kupreška bojna HVO-a, Teritorijalna obrana Tomislavgrad, 13. bojna HOS-a, satnija HOS-a iz Prozora, jedna bojna iz Posušja, jedna satnija iz Gruda i dobrovoljci iz Hrvatske, sveukupno njih 2.500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača, dok je dio Hrvatske vojske kupovao oružje i streljivo. Hrvatske su snage nadzirale Kupreška vrata i cestu Kupreška vrata – Bugojno.
Stanje je bilo potpuno zaoštreno i bilo kakav incident bi bio dostatan da izazove sukob. Hrvatska obavještajna saznanja o nazočnosti jačih oklopnih snaga (60-ak OT) protivnika u rajonu Ravnina, te na osnovu toga zaključak da se radi o pripremama upad u Kupreško polje dodatno su uzbunili Kupres i Tomislavgrad. Na sastanku u Tomislavgradu održanom 2. travnja radi obrambenih priprema doneseni su zaključci:
– Mobiliziranje preostale postrojbe koje do sada nisu mobilizirane;
– Bilo bi dobro da snage TO Posušje budu na glavnom pravcu djelovanja, na prvoj liniji obrane, kao i druge jače snage u dubini;
– S obzirom na jačinu snaga neprijatelja na pravcu prema Kupreškom polju, nedovoljnu snagu TO Tomislavgrad bi trebalo brojčano i tehnički ojačati, posebno sa protuoklopnim sredstvima.
TIJEK BITKE
Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.
Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima. Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva. Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banje Luke prema Šipovu. Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla ozdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.
U nedjelju, 5. travnja, primjećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme. Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.
- travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.
Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati. Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.
POSLJEDICE BITKE
Bitka za Kupres u travnju 1992. jedan su od nekoliko istovremenih ratnih događaja u BiH, a dijelom i u Hrvatskoj, i koji su označili početak trećega sukoba, koji se u nepunu godinu dana dogodio na području bivše SFRJ. Pripremajući se da na prepad uzme Kupres, srpska JNA je i sama bila zatečena. Čimbenik, koji je odlučio sukob bio je upravo tenk, odnosno oklop. Na pravcu Šujica – Kupres, skromno hrvatsko oklopništvo bilo je dovoljno da poluči uspjeh u zauzimanju sela u zahvatu prometnice. No, sva silina udara srpskoga oklopništva pokazala se 6. i 7. travnja na potezu Blagaj – Zlosela – Kupres, a nekoliko dana kasnije i na pravcu Kupres – Gornji Malovan.
Na Kupreškoj visoravni se dogodilo sve ono što će karakterizirati rat u Bosni i Hercegovini. Panični bijeg civilnog stanovništva i njegovo zarobljavanje kao brz i efikasan način etničkog čišćenja. Spaljena sela i srušeni vjerski objekti u svrhu zatiranja spomena na kupreške Hrvate i Muslimane. S vojničke točke gledišta, Kupres je bio prva zahtjevna zadaća kako za HVO, tako i za VRS. Na njemu je postavljena dobitna formula srpske vojske. Do pobjede se dolazilo na gusjenicama i topništvu, koje im je velikodušno ostavila JNA.
ŠTO DANAS VRIJEDI POSJETITI?
Tragovi kupreške bitke se nažalost vide i dan danas. Putovali smo automobilom iz Tomislavgrada u smjeru Kupresa, i već u Šujici (povećem selu u općini Tomislavgrad) nailazimo na znakove upozorenja o minama. Još je tu mnogo staza i područja kojima se ne preporučuje šetnja s obzirom da je baš ovaj pojas činio front između hrvatskih i srpskih snaga. O razminiranju ovog područja se još nije ozbiljno razmišljalo, s obzirom na vječnu financijsku krizu u Bosni i Hercegovini. A znamo na primjeru RH da se za razminiranje moraju izdvojiti značajna sredstva.
Kada prođete Šujicu, ugledat ćete dva mala sela nazvana po obližnjoj planini, Gornji i Donji Malovan. Možda bas u ova dva sela su tragovi rata najveći. Mnogi su tu ostaci srušenih kuća, koje nitko još od rata ni dirnuo nije. Sami ulaz u Kupres iz smjera Tomislavgrada i Livna je dakle dosta tužan i depresivan. Ipak nakon samo par stotina metara u pozadini se pojavljuju prva vikend-naselja. Vikendice sagrađene tu su baš ovih dana jako tražene, tako da je zaista ugodno vidjeti mnoštvo ljudi i automobila koji su se okupili na kupreškoj visoravni. Standardni gosti ovih krajeva su mladi ljudi i obitelji iz Dalmacije, dalmatinske Zagore i imotskog kraja no srećemo tu i mnogo gostiju iz cijele Hercegovine. Kako se približavamo skijalištu Čajuša vidimo uz cestu sve više prodavača domaćeg sira, koji kvalitetom i okusom može konkurirati svom jakom i poznatom susjedu, livanjskom siru. U ponudi su i domaći med, rakija te razni drugi proizvodi iz kućnih radinosti domaćeg stanovništva.
Skrećemo prema kultom hotelu „Adria Ski“, koji tu stoji još od vremena bivše države. U samom okruženju hotela sagrađene su i brojne vikendice, apartmani te nekoliko drugih hotela, a kako vidimo, nekolicina njih se tek gradi. Hotel Adria Ski ugostio je brojne sportske klubove iz BiH, Hrvatske ali i drugih zemalja, a u ponudi su i bazeni te brojni drugi sadržaji. Za 5 konvertibilnih maraka dobivamo kartu za jednu vožnju žičarom do vrha Čajuše (dnevna karta košta 30 maraka), a tek sa vrha vidite svu raskoš ovog kraja. I na vrhu staze, kao i na podnožju, nalaze se sobe i ugostiteljski objekti, pa ako ste za užitak pokraj kamina uz topao čaj, kavu ili kuhanu vino, samo navratite. Ambijent je odličan, a cijene povoljne.
Posjetili smo i drugo skijalište, ono na Stožeru. Iako je danas zbog manjka snijega bilo zatvoreno, i ovo skijalište nudi određen zimski šarm u nešto manjim dimenzijama od onog na Čajuši. U tradicionalnom ruhu sređena „kupreška kuća“ nudi priliku za ugrijati se te okrijepiti hranom i pićem. Tu je i prostor za klizanje kao i staza i žičara za djecu i početnike. Svratili smo naravno i u sami grad Kupres, kojim dominira novoizgrađena i još uvijek nedovršena Crkva Svete obitelji. Kuprešaci se vole pohvaliti da je to jedna od najvećih crkvenih objekata u BiH. Vidimo također i nekoliko hotela, ali i sportski centar u izgradnji. Kupres dakle ozbiljno cilja na sportski turizam, koji je dobrim dijelom već aktiviran, a pojačat će ga i kamp u kojemu će po najavama boraviti čak i nogometna reprezentacija BiH.
Još je dakle u Kupresu mnogo posla i potrebna je još jača suradnja poduzetništva i politike da bi mogli govoriti o nekom održivom razvoju, no s obzirom na preduvjete koji su vladali u ovim krajevima, Kupres je zaista uspio oživjeti i nadamo se i od srca želimo cijelom kraju još više uspjeha u narednim godinama. A vama možemo samo preporučiti da navratite ako ste u mogućnosti i da pogledajte našu galeriju.
www.hrvatskadijaspora.com
Tekst: Marko Stanić, Marijan Davor
Foto: Marko Stanić, Ivan Šimić
