Kolika je važnost darivanja organa na Svjetski dan bubrega iz prve ruke zna naša sugrađanka, profesorica engleskog i hrvatskog jezika Marijana Lovrinović Furundžija u Srednjoj školi „Novi Travnik“, te članica Upravnog odbora Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika SBK, koja je i sama prošla proces transplantacije bubrega.
Kako je kazala za Drukčiji radio, imala je sreću prije sedam i pol godina kada su joj otkazali bubrezi.
Kad se dogodi nešto što čovjek ni u snu ne može zamisliti, jako je teško. Kasnije kad vidite da niste sami, da postoje ljudi koji se susreću i sa težim stvarima, da ima lijeka i nade, nekako sve prihvatite. Stvarno sam imala sreću, hvala Bogu na tome, da ni jedan dan nisam išla na dijalizu. Moj otac je bio kompatibilan donor, uradili smo operaciju u pravo vrijeme i već tri mjeseca nakon operacije bila sam na poslu, kazala je Lovrinović Furundžija.
Potrebno je, kaže, stalno raditi na podizanju svijesti o važnosti darivanja organa, počevši najprije od lokalnih sredina, potom i viših.
Sve kad smo prolazili morali smo se osloniti na našu snalažljivost. Još uvijek je dosta ljudi neupućeno, sve doživljavamo tragično, ali mi iz udruge smo se uvezali u čekaonici, čekajući na liječnički pregled, upravo da drugima olakšamo proći kroz sve. Svi smo mi potencijalni donori i u zadnje vrijeme osjeti se lagano dizanje svijesti o važnosti darivanja, pogotovo kod mladih koji su naša budućnost. Pa u nekoliko sati potpisivanja donorskih kartica ispred cafe Milano nedavno smo prikupili 50 potpisa. I to dovoljno govori, ali moramo svakodnevno raditi na podizanju svijesti, rekla nam je Lovrinović Furundžija.
