Najbolji pokazatelj istinskog povratka života u bilo koje progranično mjesto u BiH su škole, odnosno broj učenika koji ih pohađa. Nažalost, o povratku života u selo Grahovčiće koje pripada župi Brajkovići, u općini Travnik, upravo na primjeru mjesne škole, teško je govoriti. Od prijeratnih 180 učenika, danas ovu školu pohađa njih šest. Nekad je ovo bila samostalna škola s po dva odjela svakog razreda, tužno se prisjeća domar Zvonko Tustonja. Mladen Injić, danas je jedini učitelj u Grahovčićima.
Šest učenika u kombiniranom odjelu ovdje pohađa 2., 4. i 5. razred. Djeca su divna i s njima je lijepo raditi, ali je teško gledati da ih je tako malo, kaže Injić. Iako je djece u školi u Grahovčićima malo, promatrajući povratak u ovo mjesto kroz prizmu brojnih opstrukcija, ovaj broj djece nije iznenađenje, kažu povratnici u ovaj kraj nabrajujući sve nevolje koje su ih snašle u ratu i nakon njega.
U ratu su Grahovčići do temelja porušeni, jednako kao i ostala sela župe Brajkovići kojoj pripadaju. S više od 5000 vjernika, Brajkovići su prije rata bili najveća župa u općini Travnik. Kako su u župi živjeli isključivo Hrvati, motiva za povratak nije nedostajalo, ali ni ideja kako ga zaustaviti. S obnovom kuća pokrenuti su i radovi u obližnjem rudniku ugljena “Abid Lolić”. Iskapanja ispod sela zabranjena prije rata, dovela su do pucanja zidova obnovljenih kuća. Povratak je tako miniran.
Ni sigurnosno stanje nikad nije bilo zadovoljavajuće, a kulminiralo je prije tri godine, ubojstvom poduzetnika Joze Kafadara, u selu Ovnak. Kafadari su jedini koji su povratnicima u ovaj kraj ponudili posao kao važan uvjet ostanka. -Bez njih ovdje više ne bilo nikoga, kaže nam jedan od malobrojnih povratnika. Uzimajući u obzir sve navedeno kao i izražen trend odlaska iz sredina s daleko boljim uvjetima života, mala zajednica školaraca u Grahovčićima zajedno s njihovim učiteljem može se promatrati i kao pozitivan primjer za čiji opstanak se valja boriti.
/vecernji.ba/
