Sa svega dvadeset i osam godina Perica Romić postao je načelnik Kupresa, međutim, vrlo brzo shvatio je kako politika nije njegov životni poziv, piše Večernji list BiH. Život, politika, obitelj… Mandat je odradio do kraja, a već dulje od godinu dana načelničku fotelju mijenja radom na farmi. Bavi se poslom za koji se školovao, ima vremena za obitelj, a načelničke obveze mu nimalo ne nedostaju. Što više. Tu političku poziciju Perica smatra najtežom od svih u BiH. – To je politička pozicija u kojoj najviše pati obitelj, to će vam reći svaki načelnik općine, a potvrditi bivši načelnici koji su sada na nekim drugim pozicijama.
Načelnici, odnosno lokalna samouprava, stanovništvu su prva i najčešće posljednja adresa u rješavanju problema, a vrlo često nisu u mogućnosti pomoći im. I to iscrpljuje čovjeka – kaže Perica koji je po struci doktor veterine, a uskoro planira obraniti rad koji će mu donijeti zvanje doktora zootehničkih znanosti. Odmah na početku razgovora pitali smo ga da nam usporedi jedan svoj sadašnji dan s jednim kada je bio načelnik.
– Ne može se to usporediti – sa smijehom odgovara ovaj bivši načelnik dodajući kako se rijetko osvrće na to razdoblje svoga života te da ponekad ima osjećaj kako je to bilo jako davno.
Ne zato što mu se oduljilo razdoblje bavljenja svojom strukom, nego jer se ne želi prisjećati te turbulentne četiri godine.
– Moj sadašnji život puno je opušteniji od tadašnjega. Nedavno sam imenovan ravnateljem Veterinarske stanice na Kupresu. Tu radimo ja, još jedan kolega veterinar i jedan tehničar. Dan mi počinje kavom sa suprugom, zatim vrijeme provodim s djecom. Idem na teren po farmama ako ima intervencija. Ako nema, onda obavljam administrativne poslove u Veterinarskoj stanici, a poslijepodne radim na obiteljskoj farmi koja ima više od 700 ovaca i više od 30 krava – opisuje svoj dan bivši načelnik Kupresa.
Iznimka je, kaže, jedino nedjelja. Tada ode na misu i ostatak dana odmara s obitelji. Objašnjava i kakav je dan načelnika.
– Radni dan mi je najčešće trajao od 6.30 ujutro pa navečer do kad se završi, u 22, 23 ili 24 sata. Obitelj gotovo nisam viđao. Dijete mi je odrastalo bez mene – ističe ovaj mladi Kuprešak. Dodaje i kako su za vrijeme načelničkoga mandata neprospavane noći bile česte. – To je stresan posao. Često mi noću ne bi dalo spavati razmišljanje jesu li očišćene ceste, imaju li u čitavoj općini vode, hoće li me ujutro dočekati otac troje djece da mi kaže kako nemaju što jesti, je li neki od bolesnih stanovnika uspio stići do bolnice… Sve je to dio toga posla – navodi Romić.
Ipak, ističe kako mu je taj mandat velika škola te mu je pomogao odlučiti se što želi biti u životu. Čime se želi baviti. A u sve to je ušao kao u jednu veliku avanturu te je često isticao kako je to bila jedina njegova odluka u kojoj nije poslušao oca.
– To je bio jedini put u životu kad nisam poslušao oca koji mi je govorio da ne idem u to. Međutim, bio sam mlad i želio sam probati. Vrlo brzo sam shvatio kako je otac imao pravo, ali sam odlučio mandat iznijeti do kraja, a potom se posvetiti onom za što sam se školovao i dan-danas se školujem – ističe ovaj zaljubljenik u Kupres.
Osim oca, veliki utjecaj na odluku da ne ide u drugi mandat imala je i njegova kći.
– Jedno jutro mi je supruga rekla kako je moja tada četverogodišnja kći pitala: “Mama, je li tata ikako dolazio kući?”. Bilo je to nakon što me tri dana nije vidjela jer sam na posao odlazio rano ujutro, a vraćao se u kasnim noćnim satima. To je bila prijelomna točka – tvrdi Romić.
Njegovu odluku baviti se veterinarstvom umjesto politikom podržao je i veliki broj stanovnika Kupresa. Naime, Veterinarska stanica toga stočarskoga kraja jedno je vrijeme bila bez veterinara, a u isto vrijeme veterinar je sjedio u zgradi Općine. – Ne ide to. Ako je išta potrebno Kupresu, to je veterinar, tako da je veliki broj stanovnika moju odluku dočekao s oduševljenjem. Konačno će imati koga pozvati kad imaju problema sa stokom. Pa veliki broj njih mi je dok sam bio načelnik govorio kako neće glasovati za mene upravo iz tog razloga. Jer su smatrali kako sam puno potrebniji kao veterinar. I bili su u pravu – govori Romić koji je službeno izišao iz politike, ali politika nije iz njega. Naime, redovito prati sva zbivanja na političkoj sceni BiH, ali i Hrvatske.
– Zarazno je to. Ja sam u HDZ-u bio i ostao. Naravno da pratim sve što se događa, međutim, ne mislim da ću se u budućnosti ponovno baviti aktivno politikom. Ali ne želim ni u potpunosti isključiti tu mogućnost jer nikad ne reci nikad, ne znamo što nam jutro nosi ili što će biti za deset godina – nastavlja priču Perica koji sada s odmakom vidi neke stvari koje bi se u Kupresu mogle bolje napraviti, međutim, naglašava kako za to nedostaje novca.
Ono što bi se moglo popraviti zahtijeva, ističe, značajna financijska sredstva, a to s općinskim proračunima nije moguće jer više od polovine novca ide na plaće, doprinose, tekuća održavanja te ostaje jako malo za konkretne stvari.
– I u mandatu sam vidio puno toga što je trebalo raditi, ali realno se to nije moglo napraviti jer nismo imali dovoljno sredstava – kaže bivši načelnik Kupresa.
Budući da je posljednjih dana u BiH ponovno aktualna bruceloza, s Romićem smo razmijenili i koju riječ o tom problemu, kao i o stočarskom fondu općine Kupres te problemima s kojima se susreće stanovništvo toga kraja, o čemu on može govoriti s obiju pozicija – suvlasnika farme i političara.
– Bruceloza nije problem koji se javio ove godine, riječ je o problematici koja se vuče već nekoliko godina. Kupres je tu stavljen u središte javnosti iako svi mi koji se bavimo ovom strukom znamo kako je situacija puno lošija u središnjoj Bosni i Unsko-sanskoj županiji. Naime, mi u našoj županiji imamo jednu oboljelu osobu, a u SBŽ-u i USŽ-u je lani bilo više od 100 oboljelih osoba – kaže Romić. Navodi i razloge širenja tih bolesti. Prema njegovim riječima, jedan od glavnih razloga je nedostatak cjepiva za male preživače. Problem bruceloze – Ured za veterinarstvo obvezao se osigurati dovoljne količine cjepiva, međutim, već nekoliko godina nam se događa da ga nemamo dovoljno. Uz to, imamo i nomadsko stočarenje koje se događa iz jedne općine u drugu i jednog entiteta u drugi te se tako bolest širi. Međutim, i to bi bilo spriječeno cijepljenjem stoke – ističe ovaj mladi veterinar dodajući kako ne želi ulaziti u razloge nedostatka cjepiva, odnosno je li posrijedi loša procjena broja stoke ili nešto drugo. S druge strane, smatra kako je Vlada FBiH u ovom mandatu odradila jako dobar posao plaćanjem dijagnostike bruceloze, leukoze i tuberkuloze kod goveda. Podsjeća kako je zahvaljujući tome prošle godine za 95% grla goveda odrađena dijagnostika, međutim, problem je s ovcama. Tim problemom bi se, ističe, netko morao ozbiljno pozabaviti i provesti kompletnu dijagnostiku kod malih preživača. – Europa taj problem rješava drugačije. Tamo gdje se pojavi žarište, eutanazira se kompletno stado, no, svjesni smo kako u BiH to nije provedivo jer zahtijeva ogromna financijska sredstva i to ne mogu iznijeti svi proračuni – naglašava Romić.
Podsjeća i na činjenicu kako je bruceloza u BiH uvezena, i to iz zemalja odakle se uvozi najveća količina mesa, odnosno janjadi, u BiH. – Koliko mi je poznato, bolest je uvezena iz Rumunjske, odakle se godišnje u BiH uveze više od 100.000 janjadi. S druge strane, domaći proizvođači mesa ne mogu prodati svoju janjad jer im uvozni obaraju cijenu, a otkupljivači ih nerijetko ucjenjuju cijenom. Tu imamo apsurdnu situaciju i nužna je intervencija države kojom bi se zaštitili domaći proizvođači. Tek tada možemo očekivati veći broj farmi na Kupresu i veći broj ljudi koji će se baviti stočarstvom, a bez toga, bojim se, izgubit ćemo i ovo što imamo – naglasio je Romić. A nemamo puno. Naime, kada je u pitanju stočarski fond, Kupres trenutačno ima oko 3000 grla goveda i otprilike 6000 ovaca. Usporedimo li tih 6000 ovaca s razdobljem između dvaju svjetskih ratova, kada je Kupres imao 80.000 ovaca, sve je jasno.
Kada su u pitanju muzna grla, njih je sada na području cijelog Kupresa koliko su ih nekada imala samo Zlosela. I tu je glavni problem nesigurnost, neredovita isplata mlijeka, nemogućnost prodaje te kašnjenje poticaja. – Ljudi ne znaju hoće li ono što zarade u siječnju dobiti u veljači. Puno ih je baš zbog toga uklonilo svoja grla i teško će ih ponovno nabaviti. Naime, kad netko tko ima dva grla ukloni ta grla, teško mu se ponovno vratiti u taj posao jer za to je potrebno 5 do 6 tisuća KM – objasnio je Romić.
Jedina djelatnost u kojoj se koliko-toliko bilježi rast su farme koje se bave sustavom “krava-tele”, odnosno prodajom mesa. Ipak, Romić vjeruje da će država konačno pronaći način kojim će zaštititi domaće proizvođače, čime će potaknuti otvaranje većeg broja farmi, spriječiti iseljavanje, a njemu omogućiti baviti se veterinarstvom. Jer, što će Kupresu veterinar ako nema farmi, piše vecernji.ba.
