Kad se otkrije samo gluma,
Stvari teku bez opijuma.
U sebi tražiš lažnog krivca,
Kad srcu treba ispričnica.
Ona je bila prelijep cvijet,
Meni značila k’o sav svijet.
I tom raju dođe kraj
Gdje dobiješ hladan zagrljaj.
Uvenule ruže do korijena,
Silnik je pao na koljena,
Rijeka ušću vodu odnijela,
Mani bolnu tugu donijela.
Što da čini čovjek sam?
U sebi to dobro znam.
Stari album s mnogo slika
I dva poznata meni lika.
Jedan nasmijan i pun sreće,
Drugi odaje da ga neće.
I gdje još da tražim spas,
Kad više nema ništa od nas.
Kad bih sagradio bolji svijet
I posadio drugi cvijet.
Ne bih mogao sretan ‘mrijet,
To neće njenu ljubav donijet.
I da uništim sve što znam,
Život svoj vragu podam,
To neće doći blizu nje,
Makar bile riječi posljednje.
Darko Livančić
Stihovi Darka Livančića: “Nema nas”
