Ima li većeg zla od rata koji je zavladao svijetom? Ima li veće pošasti od mržnje koja je zavladala među ljudima? I tako smo dozvolili zlu i pošastima da se proguraju do zadnje stepenice i triumfiraju nad nama. Zašto ti je to čudno čovječe, odustao si od ljubavi i vjere. Zašto ti je to čudno čovječe, na rođenog brata dižes ruku. Zašto ti je to čudno čovječe, ljubomora ti je postala hrana, osjećaj za ljubav se toliko istanjio i nekada nestao pokidan u stotine komadića. Zašto te to čudi čovječe, iskorištavaš sve sto ti dođe pod ruku; glumiš Boga, zadojen si vlastitim trofejima koje samo ti vidiš. Jesu li puške i metci tvoje ljudsko pravo za koje se boriš? Svjesno ubijati na stotine djece isto je jedno od tvojih ljudskih prava? Podsjeti me ako sam zaboravila. Nauči me ako sam prespavala sat na kojem se to učilo. Gadiš mi se! Odvratan si! Opet se stidim, jer se zovem čovjekom. U samo par mjeseci već dva puta, rađa se onaj osjećaj gađenja jer sam takvima poput tebe dijelim nebo. Davno je Andrić rekao: “U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno.” Potpisujem svaku i žalim jer je istina takva. Toliko plitka i surova, toliko jadna i tužna, toliko teška. I kako se nositi sa njom, kako spavati i kako se probuditi u moru zla, u svijetu u kojem mladi naraštaji žive u strahu od rata i puške? Imam ideju! Idemo učiti svoju djecu kako se nosi puška i puca. Idemo ih učiti kako treba ciljano ubiti sebe i stotine ljudi oko sebe. Ako se nađe tko pametan pa upita zašto i koja je svrha ti zanijemi! Zanijemi i nemoj više nikada progovoriti, bit će malo manje pljunute mržnje i jada. Zanijemi jer si dao prednost onome od čega se bježi. Otišao si u jedan Bruxelles i ubijao ljude. Tko te sad poslao? Amerika, Njemačka, Rusija, možda susjed ili prijatelj i kao šlag na kraju, neka Islamska država? O koliko gluposti na jednom mjestu. Pa stotine puta sam te pozvala da dođes i vidiš kako živi narod na Balkanu. Stotinu puta sam ti barem rekla kako su nam Crkve i Džamije jedna uz drugu, Hrvat, Srbin i Musliman jedan drugome brat a nedavno su jedan na drugoga pucali. Pa vrijeme je bilo da mržnju ostavimo po strani, nemoj nam je opet nametati, prokleti svijete. Pusti nas da živimo mir, pusti našu djecu da žive ljubav. I što sada? Stavili smo sliku na društvene mreže u bojama Belgijske zastave, podržali dan žalosti, izmolili Očenaš i proučili Fatihu. Mi smo ispoštovali sve i što dalje? Čekamo da opet negdje netko ubije nedužne ljude a mi ćemo i nakon toga ispoštovati svaki protokol? Ili ćemo se trznuti i boriti za ljubav zaboga? Ja te osuđujem svijete! Opet i opet te osuđujem! I opet si kod mene pao ispit! I nikada više nećeš dobiti prolaznu ocjenu! A ti uzmi pušku i pucaj. Pucaj na nedužne ljude radi nafte, ubij radi zlata, tjeraj radi velike želje da vladaš. Budi najmrži vladar onima koji uz tebe žive. Ja te osuđujem svijete!!!
© NovaBila.info | Tamara Sikirić
