Kasim Đulabić iz Mosora kod Travnika rog koji trubi dobio je iz Tunisa za 80 franaka još prije desetak godina. Kada je vidio da to i nije neka velika “znanost” prihvatio se posla i napravio puno bolji i kvalitetniji suvenir od onoga koji je dobio iz Afrike, a potražnja za njegovim proizvodom odavno je premašila proizvodnju.
Nekim znancima rog koji trubi proda za 50 KM, turistima u zimskim centrima proda i za 100 KM. Sve zavisi od vremena, raspoloženja i veličine trube.
Njegov suvenir može poslužiti i kao navijački rekvizit na utakmicama, a sve češće ga kupuju i lovci koji zvukom roga odaju počast ubijenom plijenu.
Kasim, koji je vrstan zidar, suvenire od bikovih rogova prodaje na vlašičkom Babanovcu.
“Jednostavno, kako je zidarski zanat sve manje plaćen, a ja otišao u mirovinu, odlučio sam praviti suvenire od rogova bikova i ostale rogate stoke. Nekada sam bio vrhunski majstor, radio sam crkve po Dalmaciji, kuće i zgrade od temelja do krova, ali lakše je izrađivati suvenire od rogova”, kazao je Kasim.
On je dodao da njegove suvenire najčešće kupuju turisti koji dolaze na Vlašić, Kupres, Sarajevo i Mostar.
“Domaći Bosanci slabo, nema se para, ali Dalmatinci lude za mojim suvenirima. Nije baš jednostavno ni napraviti ovu trubu od roga jer tu ima i umjetničkog rada”, govorio je Kasim dok je pokazivao da ima i bakra, da se oblikuje i ukrašava rog.
Problem mu predstavlja pisak za trubu, jer je teško doći do kvalitetnih materijala.
“Kad ljudi plate treba da znaju što su platili i da to ima i nekakvu garanciju kvalitete. A ne da me za nekoliko dana počnu zezati ili tražiti da im vratim pare. Ja sam uvijek sve poslove radio vrhunski”, kazao je Kasim.
Na štandu koji je postavio u blizini hotela Babanovac pored truba od rogova Kasim prodaje i suvenire od rogova jaraca, volova Posavaca, pegle na žar, lampe na karabit, fenjere i druge stvari koje mu obogaćuju ponudu.
Materijal za suvenire Kasim je ranije dobijao besplatno, ali kada je posao narastao, mora plaćati materijal.
“Dok sam proizvodio male količine suvenira rogovi su bili besplatni. Nije bilo problema. Sada kada imam više posla, ni mesari više ne daju rogove besplatno. Nekada su ih bacali u rijeke, potoke, smetljišta, bili su problem, zagađivali su okolinu. Danas vreću rogova moram platiti 50 maraka. Pola iskoristim, pola je neupotrebljivo. Kada su mesari primijetili da sve više tražim rogove i da od njih pravim suvenire koje prodajem po zimskim turističkim centrima ili po pazarima i koridama odmah su počeli tražiti pare. Ali što je tu je. Dobro je da je i smeće postalo biznis. Veći problem postaje što je sve manje bikova sa kvalitetnim rogovima koji se mogu iskoristiti za trubu”, rekao je Kasim.
Kasimov neobičan suvenir kupuju i navijači pogotovo kada igra reprezentacija BiH u Zenici. Njima ih prodaje po manjoj cijeni, ali dovoljno da zaradi novac za mirne penzionerske dane.
Za desetak godina koliko izrađuje suvenire od rogova Kasim tvrdi da ih je izradio i prodao blizu pet tisuća komada. Reklamacija nije bilo.
